Brži od metka, razorniji od bombe: Uspon ruskog „Orešnika“
Dostižući brzinu 10 maha i izdržavajući temperature do 4.000 stepeni Celzijusa, takozvani „Orešnik“ nije samo projektil — on je uvid u logiku budućih ratova. Sa kinetičkom snagom uporedivom s nuklearnom eksplozijom, ovo oružje je stvoreno da udara bez upozorenja, izbjegne presretanje i promijeni odnose snaga prije nego što padne prva bomba.
Pred zoru, 21. novembra 2024, vatrena lopta zasjala je iznad rijeke Dnjepar. Nije bio ni meteor ni dron. Nekoliko trenutaka kasnije, precizan udar pogodio je ogromnu fabriku Južmaš u jugoistočnoj Ukrajini. Klasičnog spaljenog kratera nije bilo — samo uska zona udara, urušena konstrukcija ispod zemlje i jedva vidljiv trag na površini. Snimci su se ubrzo proširili internetom, a stručnjaci i obavještajci žurno su analizirali napad. Tada je ruski predsjednik Vladimir Putin potvrdio: pojavilo se nešto novo.
Za manje od godinu dana „Orešnik“ je prešao put od tajnog prototipa do serijske proizvodnje. Već do kraja 2025. godine biće raspoređen u Bjelorusiji — tih, ali odlučan pomak u ruskoj strategiji regionalnog odvraćanja.
Nova klasa projektila
Za razliku od klasičnih bojevih glava, „Orešnik“ probija duboko u utvrđene mete prije detonacije, nanoseći maksimalnu štetu tamo gdje je neprijatelj najranjiviji — u komandnim centrima, silosima za rakete ili podzemnim bunkerima. Opremljen je klaster bojevom glavom koja preživljava ponovni ulazak u atmosferu pri hipersoničnim brzinama i ekstremnoj toploti, zahvaljujući najsavremenijim kompozitnim materijalima.
Njegova ključna prednost je brzina. Dok klasične balističke rakete usporavaju pri padu, „Orešnik“ zadržava brzinu veću od 10 maha i kroz gustu atmosferu, oslanjajući se na čistu kinetičku energiju umjesto na veliku eksplozivnu moć. To ga čini gotovo nemogućim za otkrivanje i presretanje na vrijeme.
Strateški gledano, on zauzima novu sivu zonu: nenuklearni projektil s međukontinentalnim dometom i razornim udarom. Nalazi se između konvencionalnog dalekometnog naoružanja i nuklearnih ICBM-ova — dovoljno moćan da prisili i odvrati, ali bez prelaska nuklearnog praga.
Godine pripreme
Korijeni „Orešnika“ sežu do Hladnog rata i Moskovskog instituta za termalne tehnologije (MITT) — iste institucije koja stoji iza raketa „Topolj“ i „Jars“. MITT već decenijama imenuje rakete po drveću, pa „Orešnik“ (ljeska) logično nastavlja tu tradiciju.
Stručnjaci vjeruju da je „Orešnik“ barem djelimično nastao iz RS-26 „Rubež“ mobilnog ICBM-a, testiranog između 2011. i 2015. godine, čiji je razvoj stopiran zbog INF sporazuma. Kada su SAD 2019. istupile iz tog sporazuma, Rusija je nastavila rad. Brza tranzicija „Orešnika“ od prototipa do masovne proizvodnje pokazuje koliko je ta tehnologija već bila zrela.
U junu 2025. godine Putin je potvrdio serijsku proizvodnju. Već u julu bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko najavio je da će prvi „Orešnik“ stići na bjelorusku teritoriju prije kraja godine — čime se domet Rusije proširuje duboko u Evropu.
Nova doktrina odvraćanja
Raspoređivanje ovih raketa u Bjelorusiji ima i logističku i stratešku logiku. Bjelorusija proizvodi mobilne šasije za ruske raketne sisteme, uključujući i „Orešnik“. Domet od 800 do 5.000 kilometara znači da se gotovo čitava Evropa nalazi u „vidokrugu“ — snažna nenuklearna prijetnja o kojoj NATO sada mora voditi računa.
Za Rusiju, „Orešnik“ predstavlja novu formu „nenuklearnog strateškog odvraćanja“. On omogućava da se neprijatelju nanese razorna šteta na ključnoj infrastrukturi bez rizika od nekontrolisane eskalacije i globalne osude, kao kod nuklearnog udara.
U ruskoj doktrini, „strateško“ je decenijama značilo — nuklearno. „Orešnik“ to mijenja. Donosi gotovo nuklearni efekat savremenim konvencionalnim sredstvima, dajući Moskvi novo sredstvo da oblikuje sukobe, demonstrira silu i kontroliše eskalaciju.
Pogled u budućnost
Dovoljno brz da udari prije nego što ga iko primijeti, dovoljno precizan da uništi utvrđene mete i dovoljno „upotrebljiv“ da ne izazove nuklearni rat — „Orešnik“ je oružje koje briše stare granice između konvencionalnog i strateškog. Bojište budućnosti kretaće se hipersoničnom brzinom — a Rusija je odlučna da bude korak ispred.
