Svemirski teleskop James Webb zabilježio je nevjerovatnu pojavu – ogroman mlaz užarenog gasa koji izbija iz protozvijezde deset puta masivnije od Sunca. Mlaz se proteže na čak osam svjetlosnih godina, dvostruko više nego udaljenost između našeg Sunca i najbližeg zvjezdanog sistema Alpha Centauri, objavila je NASA.
Ovaj rijedak fenomen smješten je u maglici Sharpless 2-284 (Sh2-284), udaljenoj 15.000 svjetlosnih godina na rubu Mliječnog puta. Zbog svog izgleda mlaz podsjeća na “dvostruki svjetlosni mač” iz “Ratova zvijezda”.
„Prije posmatranja nismo znali da tamo postoji masivna zvijezda s ovakvim supermlazom“, rekao je Yu Cheng iz Nacionalnog astronomskog opservatorija Japana. Ovi “zvjezdani vatrometi” zapravo su uski mlazovi plazme koji izbijaju iz novonastalih zvijezda – svojevrsna svemirska objava rođenja.
Looking like a cosmic double-bladed lightsaber, Webb captured enormous jets of gas 8 light-years across erupting from a massive baby star. This rare sighting is helping us better understand how massive stars form. https://t.co/juKfhfz35r pic.twitter.com/wqPk9Obhcp
— NASA Webb Telescope (@NASAWebb) September 10, 2025
Naučnici ističu da ovakvi mlazovi nude ključne tragove o tome kako nastaju masivne zvijezde. „Bio sam zaista iznenađen pravilnošću, simetrijom i veličinom mlaza“, izjavio je Jonathan Tan sa Sveučilišta Virginia. Njihovi podaci potvrđuju teoriju da veličina mlazova raste s masom zvijezde koja ih stvara.
Zbog Webbove izuzetne infracrvene rezolucije vidljive su i fine strukture mlaza, čvorovi i udarni valovi, što naučnicima omogućuje da prate njegov razvoj tokom čak 100.000 godina.
Regija u kojoj se nalazi ova protozvijezda ima vrlo malo elemenata težih od vodika i helija, zbog čega predstavlja lokalni analog ranog svemira. „Ovu zvijezdu možemo koristiti kao laboratorij za proučavanje onoga što se događalo u ranijoj kozmičkoj istoriji“, dodao je Cheng.
Otkriće dodatno potvrđuje teoriju akrecije jezgre – proces u kojem masivne zvijezde nastaju stabilnim skupljanjem materijala, za razliku od kaotične “kompetitivne akrecije”. Studija je prihvaćena za objavu u časopisu The Astrophysical Journal.
