Revolucionarno istraživanje mozga otkrilo je kako ljudski mozak razlikuje stvarne senzorne podražaje od zamišljenih iskustava. Istraživači sa Univerzitetskog koledža u Londonu (University College London) identifikovali su mogući neuronski „prag“ u fuziformnom girusu—regiji mozga koja obrađuje vizuelne informacije—koji odlučuje da li ćemo neki podražaj doživjeti kao stvaran ili zamišljen. Ovo otkriće, objavljeno u časopisu Neuron, može imati veliki značaj za razumijevanje mentalnih poremećaja kao što je šizofrenija, gdje granica između misli i percepcije često biva narušena.
Mehanizam mozga za razlikovanje stvarnosti
U okviru istraživanja, naučnici su koristili funkcionalnu magnetnu rezonancu (fMRI) kako bi posmatrali moždanu aktivnost kod 26 učesnika dok su posmatrali ili zamišljali dijagonalne linije na zaslonu sa šumom. U nekim slučajevima linije su bile stvarne, dok su u drugim slučajevima učesnici samo zamišljali linije—koje su se ili slagale ili razlikovale od vizuelne pozadine.
Rezultati su pokazali da su i stvarne i zamišljene slike aktivirale fuziformni girus, ali je mozak samo onda tumačio podražaj kao stvaran kada je jačina signala prešla određeni prag. Ovo sugeriše da mozak koristi intenzitet neuronskih signala kao osnovu za razlikovanje stvarnosti od mašte.
Mašta može prevariti mozak
Zanimljivo je da su učesnici često tvrdili da su vidjeli linije čak i kada ih nije bilo, ako su zamišljene slike odgovarale očekivanim vizuelnim informacijama. Ovo pokazuje koliko unutrašnji mentalni signali mogu da zavaraju mozak i koliko su mašta i percepcija međusobno povezani.
Takođe je utvrđeno da se aktivira i anteriorna insula, regija povezana sa odlučivanjem, koja vjerovatno funkcioniše kao “monitor” za jačinu signala u fuziformnom girusu.
Značaj za mentalno zdravlje i halucinacije
Vodeća autorka istraživanja, dr Nadine Dijkstra, objasnila je da iako mašta aktivira istu regiju kao stvarna percepcija, intenzitet signala obično nije dovoljan da ubijedi mozak da se radi o spoljašnjem podražaju. Ovo saznanje može pomoći u razumijevanju halucinacija i drugih vizuelnih poremećaja kod stanja poput šizofrenije ili bipolarnih poremećaja.
Stručnjaci vjeruju da ovo istraživanje otvara vrata za buduće studije koje uključuju složenije vizuelne podražaje i multisenzornu integraciju. Naučnici planiraju da istraže kako mozak prepoznaje lica, životinje i predmete, te da ispitaju može li se moždana stimulacija koristiti za poboljšanje vizuelne mašte ili jačanje sposobnosti razlikovanja stvarnog od zamišljenog.
Korak naprijed u neuroznanosti i kognitivnim istraživanjima
Dr Thomas Pace, neurolog koji nije učestvovao u studiji, izjavio je da su rezultati “veliki korak naprijed u razumijevanju kako mozak prati stvarnost”. Dodao je da istraživanje pruža dragocjen uvid u to kako i zašto naš mozak ponekad ne uspijeva da razlikuje maštu od stvarnog iskustva—a što je ključno kod psihijatrijskih poremećaja.
Kako neuroznanost nastavlja da istražuje veze između percepcije, mašte i mentalnog zdravlja, ovo istraživanje predstavlja važan napredak u razumijevanju funkcija mozga i načina na koji razlikujemo ono što jeste i ono što samo zamišljamo.