„Vječne hemikalije“ nalaze se svuda – u zemljištu, vazduhu, podzemnim i površinskim vodama, a sada su prisutne i u kiši u koncentracijama daleko iznad dozvoljenih granica.
Možda se sjećate kako ste se kao djeca igrali na kiši i hvatali kapi usta nagnute glave. Danas se to više ne preporučuje. Kišnica, koja se tokom padavina sakuplja i nekada koristila kao pitka voda, sada je svuda na planeti opasna za konzumaciju. To je zaključak nedavne studije objavljene u časopisu „Environmental Science and Technology“.
Kišnica, koja se vijekovima koristila u sušnim periodima, sada sadrži perfluoralkilne i polifluoroalkilne supstance (PFAS) – plastične čestice koje su, zbog dugotrajne upotrebe plastike širom svijeta, postale sveprisutne. Ove hemikalije daju plastici otpornost na razgradnju i tokom upotrebe i nakon odlaganja na deponije. Većina PFAS hemikalija lako se prenosi na velike udaljenosti, a zbog njihove postojanosti dobile su nadimak „vječne hemikalije“. Nastaju isključivo kao rezultat ljudske aktivnosti, a najčešće se koriste u bojama, premazima, zaštiti površina i sredstvima za poliranje.
Ove neuništive plastične čestice sada se nalaze u podzemnim i površinskim vodama, zemljištu i vazduhu. Najnovije istraživanje Univerziteta u Stokholmu otkrilo je da se ove opasne hemikalije nalaze u kišnici i snijegu širom svijeta, čak i u oblastima koje se smatraju netaknutim, kao što su planinski vrhovi Tibeta i zaleđena prostranstva Antarktika.
PFAS hemikalije povezane su s mnogim ozbiljnim bolestima. Nedavna studija otkrila je da su ovi zagađivači sve prisutniji u vodi i zemlji širom svijeta. Zaključeno je da kišnica više nigdje na Zemlji nije sigurna za piće, jer njeno konzumiranje može ozbiljno ugroziti zdravlje.
„Iako se kišnica u industrijski razvijenim zemljama ne koristi često za piće, mnogi ljudi širom svijeta i dalje očekuju da ona bude siguran izvor pitke vode“, kaže vođa istraživanja, Ijan Kuzins.
Studija je takođe pokazala da se nivo štetnih PFAS jedinjenja u atmosferi ne smanjuje. One ostaju u prirodnom ciklusu, kruže kroz atmosferu, vodu i okeane, i zatim se preko aerosola vraćaju u vazduh. Uklanjanje ovih jedinjenja iz okoline izuzetno je skupo, a naučnici predlažu da troškove snose oni koji su od proizvodnje ovih hemikalija profitirali – proizvođači koji su ih pustili u prirodu, prenosi RTCG.
