Najmanji hodajući robot na svijetu može se kretati prosječnom brzinom od polovine dužine svog tijela u sekundi
Tim američkih naučnika napravio je najmanjeg hodajućeg robota na svijetu sa daljinskim upravljačem, širokog samo pola milimetra. Studija vezana za tog robota objavljena je u naučnom časopisu Science Robotics.
Ovaj najnoviji mikrobot, iako još nije spreman da izađe u svijet i izvrši popravke, zaista je impresivan. Njegovi tvorci tvrde da izgleda i kreće se kao minijaturni škampi, a istog je oblika. Tehnike koje su razvili mogu se zapravo koristiti za razvoj malih robota u bilo kom obliku.
Naša tehnologija omogućava različite modalitete kontrolisanog kretanja i robot može hodati prosječnom brzinom od polovine dužine tijela u sekundi. Ovo je veoma izazovno postići u tako malom obimu za zemaljske robote, kaže mašinski inženjer Yonggang Huang sa Univerziteta Northwestern u Ilinoisu.
Tehnologija na kojoj se zasniva ovaj najmanji hodajući robot prvobitno je razvijena prije osam godina. Dijelovi robota su pričvršćeni za rastegnutu gumenu podlogu, a kada se materijal opusti, robot iskače u radni oblik.
Pažljivim kalibriranjem osnovnih dijelova, oblik robota se može precizno kontrolisati. Sličan pristup se koristi i sa pokretnim dijelovima robota koji su napravljeni od legiranih materijala sa mogućnošću pamćenja oblika. Ovi materijali variraju između dva različita oblika u zavisnosti od toga da li su zagrijani ili ne.
Laseri, koji djeluju kao daljinski upravljač, koriste se za zagrijavanje određenih dijelova robota – kako se ovi dijelovi pretvaraju u drugačiji oblik, oni guraju tu malu robotsku škampu naprijed. Nema potrebe za izvorom napajanja ili motorom, a tanak stakleni sloj osigurava da se komponente vrate u prvobitni oblik tokom hlađenja.
Pošto su ove strukture tako male, brzina hlađenja je veoma brza. U stvari, smanjenje veličine ovih robota omogućava im da trče brže, kaže naučnik Džon Rodžers sa Univerziteta Northvestern.
Laseri omogućavaju pravac kretanja
Usmjeravajući lasere na različite dijelove ovog „roboraka”, naučnici su u mogućnosti da odrede pravac kretanja. Podešavanjem frekvencije laserskog skeniranja, brzina robota se takođe može promijeniti.
To je takođe sljedeći korak u trendu razvoja sve manjih robota, bilo da su otporniji na spoljne sile, ciljani lekovi za lečenje bolesti ili grade veće, modularne strukture od manjih dijelova.
Autori studije tvrde da postoji veliki potencijal u njihovom novom procesu, jer mogu da natjeraju robote da se okreću i skaču koristeći, na primer, iste tehnike. Sve dok je robot unutar vidnog polja lasera, njime se može manipulisati na daljinu.
Robotika je uzbudljivo polje istraživanja, a razvoj mikro robota je zabavna tema za akademska istraživanja. Možete zamisliti mikrorobote kao sredstvo za popravku ili sklapanje malih struktura ili mašina u industriji, ili kao hirurška pomagala za čišćenje začepljenih arterija, zaustavljanje unutrašnjeg krvarenja ili uklanjanje kanceroznih tumora – sve to u minimalno invazivnim procedurama, kaže Rodžers.
(Science Alert)
