Sektor napredne vazdušne mobilnosti — koji obuhvata autonomne leteće taksije i kargo dronove — brzo se razvija. Prije nego što ove letjelice počnu svakodnevno prevoziti putnike ili robu, prolaze kroz rigorozna testiranja. Kako bi ubrzala ovaj proces, NASA istražuje prototip krila sa tiltwing konfiguracijom.
Ovaj dizajn omogućava rotorima i aeroprofilima da se rotiraju iz vertikalnog u horizontalni položaj. Zahvaljujući tome, letjelica može lebditi i slijetati poput helikoptera, a zatim prelaziti u krstarenje poput klasičnog aviona. Takva fleksibilnost otvara vrata novim opcijama za regionalni i urbani vazdušni saobraćaj.
Podrška cijeloj industriji
Prema podacima NASA-e, mnoge vazduhoplovne kompanije razvijaju tiltwing tehnologiju, a njihova istraživanja će koristiti čitavom ekosistemu napredne vazdušne mobilnosti. Brandon Litherland, vodeći istraživač u NASA-inom Langley Research Center-u u Virginiji, naglasio je da će napredniji alati za testiranje povećati povjerenje u predviđanja performansi i ubrzati proces sertifikacije sigurnosti.
Tokom maja i juna NASA je testirala model krila raspona 2,13 metara — desnu polovinu kompletnog krila — opremljenu brojnim malim propelerima u velikom Langley aerotunelu. Ovaj polu-raspon model omogućio je inženjerima da prouče interakciju između krila i propelera pri različitim brzinama i atmosferskim uslovima. Dobijeni rezultati pomoći će u usavršavanju dizajna i potvrdi simulacionih modela za sigurnije i efikasnije letjelice.
Inovacije vođene podacima
Direktor testiranja Norm Schaeffler istakao je da će eksperimenti sa tiltwing modelom stvoriti jedinstvenu bazu podataka za provjeru ranih faza dizajna letjelica. Brži prelazak od ideje do optimizovanog leta ostaje prioritet, a prikupljeni podaci poslužiće za preciznije aerodinamičko oblikovanje i strategije smanjenja buke.
Model je bio opremljen sa više od 700 senzora pritiska, mjerača opterećenja i akcelerometara, koji su bilježili raspodjelu pritiska, aerodinamička opterećenja i uticaj rotirajućih propelera. Postavljen na rotirajuću platformu, model je mogao biti nagiban pod različitim uglovima dok su se propeleri okretali pri različitim brzinama. Promjenom uslova u aerotunelu, tim je mogao vjerno simulirati različite faze leta — od lebdenja, preko krstarenja, do složenih prijelaza između njih.
