Koliko znamo, nije moguće da se čovjek kreće dvostruko većom brzinom od svjetlosti. U stvari, nije moguće da bilo koji objekat sa vrstom mase poput naše može da se kreće brže od brzine svjetlosti
Međutim, za određene čudne čestice, putovanje dvostruko većom brzinom od svjetlosti moglo bi biti moguće i moglo bi da te čestice vrati u prošlost.
Ograničenje brzine
Jedna od naših najboljih teorija fizike u ovom trenutku je teorija relativiteta koju je razvio Albert Ajnštajn. Prema njegovoj teoriji, brzina svjetlosti deluje kao univerzalno ograničenje brzine za sve što ima masu. Konkretno, relativnost nam govori da ništa sa masom ne može ubrzati preko brzine svetlosti.
Da bismo ubrzali objekat sa masom, moramo dodati energiju. Što brže želimo da se objekat pomjeri, biće nam potrebno više energije. Jednačine relativnosti nam govore da bi bilo čemu sa masom, bez obzira koliku masu ima, bila potrebna beskonačna količina energije da se ubrza do brzine svetlosti.
Ali svi izvori energije za koje znamo su konačni i ograničeni u nekim aspektima. Zaista, vjerovatno je da Univerzum sadrži samo ograničenu količinu energije. To bi značilo da u Univerzumu nema dovoljno energije da se nešto sa masom ubrza do brzine svetlosti.
Hipotetičke čestice
Ovo univerzalno ograničenje brzine važi za sve što bismo mogli nazvati „običnom masom“.
Međutim, postoje hipotetičke čestice koje se zovu tahioni, sa posebnom vrstom mase koja se naziva „imaginarna masa“. Nema dokaza da tahioni postoje. Ali, prema relativnosti, njihovo moguće postojanje se ne može isključiti.
Ako postoje, tahioni uvijek moraju da putuju brže od brzine svjetlosti. Kao što nešto sa običnom masom ne može da se ubrza iznad brzine svjetlosti, tako ni tahioni ne mogu usporiti ispod brzine svjetlosti.
Neki fizičari vjeruju da u slučaju da tahioni postoje, neprestano bi putovali unazad kroz vrijeme. Zbog toga su tahioni povezani sa putovanjem kroz vrijeme u mnogim naučno-fantastičnim knjigama i filmovima.
Postoje ideje da bismo jednog dana mogli da koristimo tahione da napravimo vremensku mašinu. Ali za sada to ostaje daleki san, jer nemamo mogućnost da otkrijemo ove potencijalne tahione.
Hipotetičke crvotočine
Razočaravajuće je što ne možemo putovati brže od brzine svetlosti. Nama najbliža zvijezda, osim Sunca, udaljena je 4,35 svjetlosnih godina.
Dakle, putujući brzinom svetlosti, trebalo bi nam više od četiri godine da ga stignemo. Najdalja zvijezda koju smo ikada otkrili udaljena je 28 milijardi svjetlosnih godina, tako da bi bilo potrebno isto toliko godina da se do te zvijezde stigne brzinom svjetlosti (koja do tada sigurno više ne bi bila tamo u svom izvornom obliku).
Međutim, relativnost dozvoljava postojanje „crvotočina“.
Crvotočina je prečica između bilo koje dvije tačke u prostoru. Iako bi zvijezda mogla biti udaljena 4,5 svetlosnih godina u normalnim uslovima, mogla bi biti udaljena samo nekoliko sati prolaskom kroz crvotočinu.
Ako postoje prave crvotočine, one bi nam omogućile da putujemo na velike udaljenosti u veoma kratkom vremenskom periodu, omogućavajući nam da stignemo do najudaljenijih krajeva univerzuma u našim životima.
Nažalost, kao i tahioni, crvotočine ostaju potpuno hipotetičke.
Šta bi bilo kad bi bilo…
Uprkos činjenici da zaista ne možemo putovati brže od svjetlosti, još uvek možemo da pokušamo da zamislimo kako bi to izgledalo.
Ali razmišljajući na ovaj način, mi se upuštamo u „protivčinjenično razmišljanje“. Razmišljamo o tome kako bi stvari bile ili bi mogle izgledati da je stvarnost na neki način drugačija.
Postoji mnogo različitih mogućnosti koje možemo razmotriti, a svaka ima drugačiji skup fizičkih principa. Stoga, ne možemo sa sigurnošću reći šta bi se dogodilo da smo mogli putovati brže od svjetlosti. U najboljem slučaju, možemo pretpostaviti šta bi se moglo dogoditi.
(Zimo)
