Naučnici su u ponedjeljak izjavili kako su pronašli način da pomoću skeniranja mozga i vještačke inteligencije (AI) shvate glavnu nit našeg razmišljanja, što bi mogao biti prvi korak prema stvarnom čitanju misli. Iako je jezični dekoder prvenstveno namijenjen kao pomoć onima koji su izgubili sposobnost komunikacije, stručnjaci su priznali da ova tehnologija poteže i neke etičke probleme poput pitanja „mentalne privatnosti“.
Stoga su proveli dodatne testove koji su pokazali da se dekoder ne može koristiti na onim subjektima koji nisu prije toga dopustili da se AI satima vježba na njihovim moždanim aktivnostima za vrijeme skeniranja funkcionalnom magnetnom rezonancom (fMRI).
„Naš sistem funkcioniše na razini ideja, semantike, značenja“
Prethodna istraživanja su pokazala da moždani implantat može omogućiti ljudima koji su izgubili sposobnost govora da sriču riječi ili čak rečenice. No, neuronaučnik Alexander Huth sa Univerziteta Teksas u SAD-u navodi kako dekoder njegovog tima „radi na drugačijem principu“.
„Naš sistem funkcioniše na razini ideja, semantike, značenja“, rekao je Huth na konferenciji za novinare. Radi se o tehnologiji koja može rekonstruisati jezične forme bez invazivnog moždanog implantata, odnosno stručnjaci su uspjeli mapirati na koji način riječi, fraze i značenja potiču reakcije u regijama mozga koje obrađuju jezik.
Korišten model GPT-1 koji je prethodnik tehnologije koji je implementiran u poznati ChatGPT
Ubacili su te podatke u jezični model neuronske mreže koji koristi GPT-1, (prethodnika tehnologije koja je implementirana u ChatGPT). Prije toga su istrenirali model da predvidi kako će mozak reagovati na percipirani govor, a zatim smanjili opcije dok ne nađe najbliži odgovor.
Kako bi testirali tačnost modela, ispitanici su tokom skeniranja fMRI-jem slušali različite sadržaje, a dekoder je uspio uhvatiti bit onoga o čemu su tokom toga razmišljali. Na primjer, kada je sudionik čuo rečenicu „još nemam vozačku dozvolu“, model je reagirao s „još nije počeo učiti voziti“.
Naučnici su priznali da se dekoder borio s osobnim zamjenicama kao što su „ja“ ili „ona“. Međutim, uspio je shvatiti bit radnje čak i kada su ispitanici smišljali vlastite priče ili gledali nijeme filmove, piše AFP.
Javljaju se etički problemi
Bioetičar David Rodriguez-Arias Vailhen sa Univerziteta Granada u Španjolskoj, koji nije sudjelovao u novoj studiji, smatra da ovdje nailazimo na određene etičke probleme, odnosno da se na ovaj način približavamo budućnosti u kojoj su mašine „sposobni čitati misli“. Pritom je upozorio da bi se takvo nešto moglo dogoditi protiv volje ljudi, primjerice dok spavaju.
Naučnici koji su radili na istraživanju očekivali su ovakve primjedbe. Stoga su proveli testove koji su pokazali da njihov dekoder ne funkcioniše na onome na kome se prije nije vježbao prilikom analize moždane aktivnosti.
Dodatno, tri učesnika su mogla po želji zbuniti dekoder. Tokom slušanja jednog podkasta, ispitanicima je rečeno da broje do sedam, zamišljaju životinje ili smišljaju drugu priču u mislima. Sve te taktike „sabotirale“ su dekoder, rekli su stručnjaci.
Istraživanje naziva Semantic reconstruction of continuous language from non-invasive brain recordings objavljeno je u časopisu Nature Neuroscience.
(Index)
