Skoro bilo gdje da idete, lako je pronaći djecu i odrasle podjednako ošamućene svojim telefonima, i dok tekstualni i društveni mediji svakako zauzimaju veliki dio te pažnje, sve je to igra koja nas privlači.
Na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini Svjetske zdravstvene organizacije u subotu, države članice su službeno priznale ovisnost o igrama kao modernu bolest. Prošle godine, SZO je glasala za uključivanje poremećaja u igrama (gejming poremećaj) kao zvanični uslov u nacrtu njegove najnovije Međunarodne klasifikacije bolesti (ICD); glasanje završava tu odluku. Svjetska zdravstvena skupština Svjetske zdravstvene organizacije, koja je trenutno u svom 11. izdanju, služi kao međunarodni standard za dijagnostikovanje i liječenje zdravstvenih stanja.
Ovisnost o ponašanju
Prema Tariku Jašareviću, glasnogovorniku SZO, taj potez je „zasnovan na pregledu dostupnih dokaza“ i odražava opštiidogovor među stručnjacima širom svijeta da neki ljudi pokazuju „obrazac ponašanja u igrama karakterizovanog oslabljenom kontrolom“, prioritetno igranje igara nad drugim dnevnim obavezama, uključujući pohađanje škole ili rada i održavanje socijalnih sastanaka.
Prema mišljenju stručnjaka SZO koji su analizirali studije o ponašanju u igrama, upotreba igara se razlikuje od upotrebe interneta, društvenih medija, onlajn kockanja i onlajn kupovine. Nema dovoljno podataka, kažu oni, da bi ukazali na to da je oslanjanje ljudi na njih „ovisnost o ponašanju“, kao što je igranje igrica.
Prema novoj definiciji, ponašanje u igrama prelazi u poremećaj kada ima prednost u odnosu na druge dnevne aktivnosti, i počinje da narušava odnose, školu ili radnu obavezu osobe najmanje godinu dana (Gejming poremećaj).
Ipak, nisu svi eksperti za ponašanje saglasni da je igranje dovoljno različito od drugog ponašanja zasnovanog na internetu ili pametnom telefonu, te da se postavlja pitanje zašto je igranje izdvojeno. Kriterijumi koje koristi SZO su slični onima koji se koriste za razlikovanje bilo kakvog ponašanja zavisnosti – naime,da ponašanje počne da ima prioritet nad životom osobe, isključujući ponašanje koje je od suštinskog značaja za dobro zdravlje.
Problemi „Nove kulture“
Neki istraživači primećuju da nije učinjeno dovoljno istraživanja o ponašanju u igrama, a posebno kulturi igranja, da bi se opisao kao poremećaj. Mišel Karas, nezavisni izvođač za pitanja javnog mentalnog zdravlja koja je objavila istraživanje o ponašanju u igrama, ne isključuje da neka ponašanja u igrama mogu biti problematična, ali napominje da neke studije naglašavaju zavisnost i sveukupnu prirodu igara, uključuju: ne samo igranje, već i uopšte korišćenje interneta i pametnih telefona, i stoga ne može da mjeri specifičan efekat igre.
„Problem sa igranjem i drugim, novim medijima je u tome što oni proizvode drugačiju kulturu“, kaže Karas, koja sebe smatra i igračicom. „Ali kliničari se približavaju takvom ponašanju iz razumevanja poremećaja zasnovanog na kontinuumu normativne, rekreativne i problematične upotrebe, a ne iz okruženja ili konteksta jedinstvene, nove kulture.“ Karas, na primjer, ističe da igra ispunjava participativne i društvene potrebe za nekim.
Umesto da izdvajaju igre, Karas i drugi podržavaju ideju o istraživanju upotrebe interneta i potencijalno problematične zavisnosti od tehnologije u širem smislu, kako bi bolje razumjeli neke zajedničke karakteristike koje bi mogli podijeliti obrasci igara, društvenih medija i interneta.
Međutim, u najmanju ruku, uključivanje poremećaja u igranju igara u ICD može podići svijest o mogućim načinima na koje se ljudi oslanjaju na igre, i pokrenuti nova istraživanja na njemu, kao i druga ponašanja vezana za tehnologiju koja će samo rasti kao uređaji i pristup internetu doseže sve više i više ljudi širom svijeta.
(Time)
