Oko 43 posto korisnika telefona u studiji Univerziteta u Batu bilo je zbunjeno ili nejasno šta znači praćenje aplikacija. Ljudi su obično pogrešno tumače svrhu praćenja, misleći da je to svojstveno funkciji aplikacije ili da će pružiti bolje korisničko iskustvo
Praćenje aplikacija koriste kompanije za isporuku ciljanog oglašavanja korisnicima pametnih telefona. Funkcije privatnosti i bezbjednosti koje imaju za cilj da potrošačima daju veću kontrolu nad dijeljenjem njihovih podataka putem aplikacija za pametne telefone u velikoj su mjeri pogrešno shvaćene, pokazuje novo istraživanje Škole menadžmenta Univerziteta u Batu.
Kada korisnici iPhone-a prvi put otvore aplikaciju, iskačući prozor pita da li žele da dozvole kompaniji koja se bavi aplikacijama da prati njihovu aktivnost u drugim aplikacijama. Oni mogu da izaberu ili „Zatraži da se aplikacija ne prati“ ili „Dozvoli“, kao što je uvedeno Apple-ovim okvirom za transparentnost praćenja aplikacija u aprilu 2021. Korisnici Android-a moraju pristupiti saglasnosti za praćenje preko podešavanja svog telefona.
Ako ljudi odustanu od toga, kompanija više ne može da prati njihovu upotrebu aplikacija i web lokacija na svom uređaju, a podaci se ne mogu koristiti za ciljano oglašavanje ili dijeliti sa brokerima podataka.
Najčešća zabluda (24 procenta) bila je da se praćenje odnosi na dijeljenje fizičke lokacije uređaja – umjesto na praćenje korišćenja aplikacija i web lokacija. Ljudi su mislili da bi trebalo da prihvate praćenje za usluge dostave i prikupljanja hrane ili za aplikacije za zdravlje i fitnes, jer su vjerovali da je njihova lokacija sastavni dio načina na koji aplikacija funkcioniše.
Dok je nešto više od polovine učesnika (51 odsto) reklo da su zabrinuti za privatnost ili bezbjednost – uključujući bezbjednost njihovih podataka nakon što su prikupljeni – analiza nije pronašla vezu između njihove zabrinutosti za privatnost u svakodnevnom životu i niže stope prihvatanja praćenja.
„Pitali smo ljude o njihovoj zabrinutosti za privatnost i očekivali smo da vidimo ljude zabrinute za zaštitu svoje privatnosti dozvoljavajući manjem broju aplikacija da prate njihove podatke, ali to nije bio slučaj“, rekla je Hana Haton, postdiplomski istraživač.
Ona je istakla da se dešava do značajnog nesporazuma o tome šta znači praćenje aplikacija. Ljudi su obično vjerovali da treba da omoguće praćenje kako bi aplikacija ispravno funkcionisala.
Postavke privatnosti aplikacije za praćenje izaziva konfuziju potrošača
Neke konfuzije su vjerovatno zbog nedostatka jasnoće u formulaciji koju su kompanije odabrale u upitima za praćenje, što je lako pogrešno protumačiti.
Na primjer, kada neka kompanija za prodaju napiše: „Koristićemo vaše podatke da bismo vam pružili personalizovaniji iskustvo i da bi naša aplikacija bila još bolja“ vjerovatno nije iznenađenje što su ljudi misle da se odlučuju za dodatnu funkcionalnost, a ne samo za relevantnije oglase.
Iako je glavni tekst upita za dobijanje saglasnosti za praćenje standardizovano, programeri aplikacija mogu da uključe rečenicu koja objašnjava zašto traže dozvolu za praćenje, što može da otvori vrata lažnim ili obmanjujućim informacijama, namjerno ili nenamjerno.
Druge zablude uključivale su vjerovanje da bi pristanak na dijeljenje za aplikacije za zdravlje (kao što su aplikacije za praćenje mensstrualnog perioda) značilo dijeljenje privatnih podataka, ili da bi odbijanje praćenja uklonilo oglase iz aplikacije.
Istraživači su prikupili podatke o odlukama o praćenju 312 učesnika studije (uzrasta od 18 do 75 godina) i analizirali razloge za dozvoljavanje ili odbijanje praćenja u nizu aplikacija, uključujući društvene medije, kupovinu, zdravlje i isporuku hrane.
Ovo istraživanje je otkrilo da većina potrošača nije svjesna kako se koriste njihovi digitalni podaci. Svakog dana milioni nas dijele informacije sa tehnološkim kompanijama i dok neki od ovih podataka je od suštinskog značaja za pravilno funkcionisanje ovih usluga, drugi podaci im omogućavaju da generišu novac od prihoda od oglašavanja.Na primjer, Meta je predvidjela da će izgubiti 10 milijardi dolara od ljudi koji odustanu.
Iako su ljudi sada svjesni prednosti posjedovanja PIN-ova i prepoznavanja lica da bi zaštitili svoje uređaje, potrebno je uraditi više kako bi ljudi mogli da donose transparentne odluke o tome za šta se drugi podaci koriste u digitalnom dobu.
(IT mixer)
