Mrtve pauke, koje su naučnici pretvorili u robote su vučji pauci, a testiranje je pokazalo da mogu podići tereta više od 130% vlastite tjelesne težine
Naučnici i inženjeri Univerziteta Rajs koristili su mrtve pauke poput zombija za hvatanje objekata, umjesto da koriste klasične mehaničke ruke robota.
„Ispada da je pauk, nakon što je preminuo, savršena arhitektura za izradu malih prirodnih hvataljki“, rekao je Daniel Preston iz Riceove škole inženjerstva George R. Brov, koji je vodio ovo istraživanje uz doktoranticu Faie Zap.
Za razliku od ljudi i drugih sisavaca koji pokreću udove sinkroniziranjem suprotnih mišića, pauci koriste hidrauliku. Komora blizu njihove glave pod nazivom prosoma skuplja se kako bi poslala krv u udove, prisiljavajući ih da se ispruže. Kad se pritisak smanji, noge se skupe.
Mrtve pauke koje je Prestonova laboratorija pretvorila u robote bili su vučji pauci, a testiranje je pokazalo da pouzdano mogu podići tereta više od 130% svoje tjelesne težine, a ponekad i mnogo više.
Istraživači su primijetili da manji pauci mogu nositi veći teret u odnosu na svoju težinu. Nasuprot tome, što je pauk veći, to manji teret može nositi u poređenju s vlastitom tjelesnom težinom. Buduća istraživanja vjerovatno će uključiti testiranje ovog koncepta sa manjim paucima.
Pretvaranje mrtvog pauka u hvataljku bilo je prilično jednostavno. Naučnici su zabili iglu u komoru prosome, pričvrstivši je kapljicom superljepka. Drugi kraj igle bio je spojen na ručnu štrcaljku, koja je isporučila malu količinu vazduha kako bi se noge aktivirale gotovo trenutno, kao što možete vidjeti dole u videu.
Praktična primjena
U laboratoriji je jednan bivši pauk proveden kroz 1000 ciklusa otvaranja-zatvaranja kako bi se vidjelo koliko dobro se njegovi udovi drže.
„Kako smo se približavali 1.000 ciklusa, njegovi udovi počinjali su da se troše“, rekao je Preston.
“Mislim da je to povezano s problemima s dehidracijom zglobova, međutim, vjerujem da to možemo prevladati primjenom polimernih premaza”, tvrdi Preston.
Preston već ima nekoliko ideja kako bi se ovaj eksperiment i praktično primijenio. Rekao je da mu je palo na pamet nekoliko nekrobotskih primjena.
„Postoji mnogo zadataka koje bismo mogli istražiti, poput sortiranja ili pomicanja objekata u ovim malim razmjerima, a možda čak i stvari poput sastavljanja mikroelektronike“, rekao je i dodao: „Druga moguća primjena je hvatanje malih insekata u prirodi, jer pauci sami po sebi imaju prirodnu kamuflažu“.
Leži li budućnost robotike u nekrobotici vidjećemo ako se krene u oživljavanju leševa i drugih vrsta.
(Vidi)
