Trenutni rekord za skladištenje DNK digitalnih podataka je oko 200 MB, pri čemu jedna sinteza traje oko 24 časa
Naučnici tvrde da su napravili značajan korak u nastojanjima da se digitalni podaci skladište kao molekuli DNK, koji su kompaktniji i dugotrajniji od drugih opcija.
Magnetni čvrsti diskovi koji se trenutno koriste za skladištenje računarskih podataka mogu zauzeti mnogo prostora.
Tim u Atlanti razvio je čip za koji kažu da bi mogao da poboljša postojeće oblike skladištenja DNK pri čemu je gustina funkcija na njemu skoro 100 puta veća od trenutnih komercijalnih uređaja.
Tehnologija funkcioniše nadogradnjom jedinstvenih niti DNK, jedan po jedan blok. Ovi gradivni blokovi su poznati kao baze – četiri različite hemijske jedinice koje čine molekul DNK. To su: adenin, citozin, guanin i timin. Baze se zatim mogu koristiti za kodiranje informacija, na način koji je analogan nizovima jedinica i nula koji nose podatke u tradicionalnom računarstvu.
Postoje različiti potencijalni načini za čuvanje ovih informacija u DNK – na primjer, nula u binarnom kodu može biti predstavljena bazama adenin ili citozin, a jedinica može biti predstavljena guaninom ili timinom. Alternativno, jedinica i nula se mogu preslikati na samo dvije od četiri baze.
Strukture na čipu koji se koristi za skladištenje DNK nazivaju se mikrobunari i duboki su nekoliko stotina nanometara.
Trenutni prototip mikročipa je kvadratnog oblika od oko 2,5 cm i uključuje više mikrobuna, što omogućava da se nekoliko lanaca DNK sintetiše paralelno. Ovo će obezbijediti da se veće količine DNK digitalnih podataka skladište u kraćem vremenskom periodu.
Trenutni rekord za skladištenje DNK digitalnih podataka je oko 200 MB, pri čemu jedna sinteza traje oko 24 časa. Ali, nova tehnologija bi mogla da napiše 100 puta više DNK podataka za isto vrijeme. Ova vrsta podataka se trenutno čuva na magnetnim trakama koje bi trebalo zamijeniti na svakih 10 godina.
Skladištenje DNK ima veću stopu grešaka od konvencionalnog skladištenja na čvrstom disku.
(BBC)
