Nemci tvrde da su korak bliže „svetom gralu fizike“ pomoću nove ideje za neograničeni izvor energije
Fuzijski reaktor, neograničen izvor energije bez radioaktivnog otpada i bez štete za okolinu, projekat je na kojem se radi već 70 godina
Ideja o jeftinoj energiji iz obične morske vode toliko je očaravajuća da naučnici uporno pokušavaju da nađu način kako da ukrote glavnu prepreku u tom procesu: temperaturu veću od one kakva je u jezgru Sunca.
„Ja to uvijek volim da uporedim s loncem sosa od paradajza. Ako temperaturu pojačate, sos se grije i počinje ključati. Problem je što će, ako ga tako ostavite, uskoro završiti na plafonu – slikovito je opisao Moritz von der Linden, direktor njemačkog startapa Marvel Fusion koji smatra da je na pragu rešenja kako ovladati „sosom“ pretvorenim u malo Sunce.
Postojeće nuklearne elektrane kao gorivo koriste nepostojane izotope, na primjer, urana ili plutonijuma i iskorišćavaju energiju nastalu njihovih raspadom. Problem je što je nusprodukt takvog procesa radioaktivni otpad. Ideja fuzijskog reaktora je s druge strane obrnuta: iskoristiti ogromnu količinu energije koja se oslobađa spajanjem atoma.
Dva velika problema
To je glavni pokretački proces oslobađanja energije svih zvijezda. Na Zemlji postoje međutim dva velika problema: kako da se osigura dovoljna količina energije za početak tog procesa i kako da se kontroliše taj proces nakon što je pokrenut.
Većina timova koja pokušava da konstruiše održiv fuzijski reaktor traži način kako „sos“ zadržati unutar reaktora snažnim elektro-magnetskim poljem. Njemački tim je krenuo drugim putem u kojem glavnu ulogu imaju kratkotrajni laserski impulsi.
„Da se vratimo na sos od paradajza: mi ne pokušavamo da grijemo cijeli lonac, nego da podstaknemo svaki atom u njemu kako bi dobili ekstremno oslobađanje kinetičke energije. Ova metoda je ekstremno djelotvorna, ne ostavlja nikakav nuklearni otpad, a prenos oslobođene energije je dosta jednostavan i ne traži nikakvu kompleksnu zaštitu „, objasnio je Von der Linden za londonski Tajms.
U teoriji taj proces izgleda ovako: ekstremno kratki impulsi snažnog lasera puštaju se kroz gustu smjesu goriva sastavljenog od vodonika i bora.
Laserski impuls spaja vodonik i bor u pozitivno nabijene čestice helijuma koje se međusobno odbijaju i kreću brzinom od oko 30% brzine svjetlosti. Dobijena energija se pak može iskoristiti preko već poznatih tehnologija toplotnih izmjenjivača ili elektrostatičnih polja.
Laserski impulsi traju kratko, jedva mjerljivi dio sekunde, a nakon toga se u reaktoru odvija tek nešto duža reakcija, svojevrsni nanoskopski vatromet koji brzo završava, pa upravo zbog toga nije potreban poseban magnetski omotač za čije je održavanje često potrebna veća energije od one dobijene u samoj fuzijskoj reakciji.
Ideja zasad dobra za privlačenje novca
Tako je u teoriji. U praksi, Marvel Fusion je zasad proveo samo detaljne računarske simulacije i testiranje lasera, ali još nema funkcionalan prototip reaktora.
Međutim, ono što trenutno imaju bilo je dovoljno da privuku nekoliko desetaka miliona evra ulaganja, a među ulagačima je na primjer i Siemens Energy i francuski konglomerat Thales.
Uprkos decenijama razočaravajućih rezultata, neograničen izvor čiste energije je i dalje san zbog kojeg su eksperimenti s fuzijskim reaktorima aktivni u cijelom svijetu. Po ulaganju u njih prednjače SAD i, u posljednje vrijeme, Kina, a iznosi uloženi u njih mjere se u milijardama evra.
(Jutarnji list)
