Modeli koje je tim naučnika napravio ukazivali su da će Sjeverni pol nastaviti da se kreće svojim putem prema Sibiru, puzeći između 242 i 410 milja tokom naredne decenije
U studiji objavljenoj u časopisu „Nejčer geosajens“, istraživači su objavili zbog čega se Zemljin magnetni sjeverni pol kreće izuzetnom brzinom prema Sibiru.
Oni su vjerovali da su dvije ogromne mrlje „negativnog magnetnog fluksa“ koje se nalaze ispod Kanade i Sibira, vrlo blizu zemljinog jezgra, odgovorne za zbunjujuće, „izvanredno linearno“ kretanje. To ih je čak natjeralo da uvedu neplanirano ažuriranje Svjetskog magnetnog modela prošle godine.
U studiji koju je predvodio Filip Livermor iz Škole zemlje i životne sredine na Univerzitetu u Lidsu Ujedinjenog Kraljevstva, istraživački tim je istražio geomagnetne podatke visoke rezolucije. Prikupljao ih je u poslednje dvije decenije da bi na kraju pronašao dvije velike magnetna „zakrpe“ ispod pomenutih lokacija.
Naučnici kažu da, ako gledaju izolovano, dvije mrlje mogu objasniti nedavna lutanja sjevernog pola, jer služe kao „dva kraja linearnog vodovoda blizu vertikalnog polja, duž kojih sjeverni magnetni pol može lako da putuje“, piše u izvještaju.
U razgovoru za Njuzvik, Livermor je komentarisao da su zakrpe uglavnom područja gdje magnetno polje izlazi iz zemljinog jezgra „poput snopa špageta“.
Kanadske „zakrpe“
Pomenute zakrpe, ili „režnjeve“ smatra nusproduktom postupka. „Ploče magnetnog polja se kreću unazad – više od stotinu godina. Ali čini se da se kanadski režanj kreće posebno brzo“, primjetio je.
Modeli koje je tim napravio ukazivali su da će Sjeverni pol nastaviti da se kreće svojim putem prema Sibiru. Puziće između 242 i 410 milja tokom naredne decenije, procesom koji je pokrenut izduženjem i nošenjem kanadske „zakrpe“. Posljednji rezultat je promjena u obrascu protoka u jezgru Zemlje počevši od 1970. godine.
Kako je kanadska zakrpa postepeno slabila, povlačenje sibirske zakrpe vremenom je jačalo. To je rezultiralo da se magnetni sjever privlači bukvalno poput magneta.
Takođe, Livermor je naglasio važnost ažuriranja izdanja podataka sa promjenama u brzini magnetnog severnog pola. „Sasvim je moguće da će biti neophodne godišnje obnove u narednim godinama, teško je sa sigurnošću reći“, rekao je.
Model se obično ažurira jednom u pet godina, a položaj magnetnog sjevernog pola prvi put je zabeležen 1831. godine.
