Grupa fizičara iz Njujorka predstavila je prvi varp pogon kroz zakrivljeni prostor-vrijeme brži od svjetlosti koji je zaista moguć i koji ne krši poznate zakone fizike.
Ideja o varp pogonu koji nas vodi kroz nepregledna prostranstva svemira brže od brzine svjetlosti već dugo fascinira naučnike i ljubitelje naučne fantastike. Iako smo još uvijek veoma daleko od prevazilaženja bilo kojih univerzalnih ograničenja brzine, to ne znači da nikada nećemo moći da jezdimo na talasima iskrivljenog prostor-vremena.
Sada je grupa fizičara sastavila prvi prijedlog za fizički varp pogon, zasnovan na konceptu osmišljenom još devedesetih. I kažu da ne bi trebalo da krši nijedan zakon fizike.
Zakoni fizike kažu da brzina nekog tijela ne može biti jednaka ili veća od brzine svjetlosti, ali ne kažu da se sam prostor-vrijeme ne može kretati ili širiti brže od svjetlosti – svemir može da se širi brže od svjetlosti. Drugim riječima, teorijski je moguće iskriviti prostor-vrijeme i u njemu stvoriti mjehur koji će se kretati brzinom većom od brzine svjetlosti dok će letjelica u njemu mirovati.
Alkubijerov koncept
Prvi koncept letjelice koja bi mogla da putuje brže od svjetlosti predstavio je meksički astrofizičar Migel Alkubijere koji je tokom rada na doktoratu na Univerzitetu u Velsu 1994. godine predložio metod za promjenu geometrije prostor-vremena stvaranjem talasa koji bi izazvao da se prostor ispred letjelice sažima, a iza nje širi, čime bi se stvorio svojevrstan mjehur prostor-vremena koji bi mogao da putuje brže od svjetlosti unutar ravnog prostor-vremena.
Letjelica bi u njemu mirovala i ne bi kršila zakone fizike, a istovremeno bi putovala brže od svjetlosti nošena varp mjehurom dok bi se on kretao brže od svjetlosti, slično kretanju surfera na morskim talasima.
Kako pokrenuti mjehur
Problem ovog modela je što bi za njegovo stvaranje bila potrebna ogroma količina egzotične negativne energije koncentrisana na jednom mjestu, što je praktično neizvodljivo u skladu sa zakonima fizike koje danas poznajemo.
Ali novo istraživanje objavljeno u časopisu IOPscience, predstavljeno je zaobilazno rješenje za navedeni problem. Prema fizičarima iz grupe „Aplajd fiziks“ sa sjedištem u Njujorku, varp pogon je moguć i bez problematične negativne energije.
„Krenuli smo u smjeru koji je drugačiji od Nasinog i ostalih, a naša istraživanja pokazuju da u teoriji opšteg relativiteta postoji nekoliko drugih mogućih klasa varp pogona“, kaže astrofizičar Aleksej Bobrik sa Univerziteta Lund u Švedskoj.
„Konkretno, formirali smo nove klase varp pogonskih rješenja koje ne zahtijevaju negativnu energiju i tako postaju usklađene sa zakonima fizike“, dodaje Bobrik.
Drugo rješenje
Prema prijedlogu naučnika iz grupe „Aplajd fiziks“ za stvaranje varp pogona bi bilo potrebno izuzetno snažno gravitacijsko polje. Gravitacija bi iskrivila prostor-vrijeme na način sličan kao u Alkubijerovom modelu, a pritom bi protok vremena unutar letjelice na varp pogon i izvan nje bio jako različit.
Poznato je da vrijeme u blizini jakog gravitacionog polja protiče sporije. Popularan primjer za to je astronaut koji upada u crnu rupu. Za posmatrača, astronaut bi u blizini crne rupe praktično bio zamrznut u vremenu i nikada ne bi sasvim upao u nju. Istovremeno, za astronauta se ne bi ništa promijenilo jer bi njemu subjektivno vrijeme prolazilo normalno.
Ali tu se, nažalost, dolazi do novog problema, a to je kako stvoriti tako jako gravitaciono polje. Za iole primjetan uticaj na prostor-vrijeme bila bi potrebna masa veća od bilo koje planete.
„Kada bismo uzeli masu cijele planete Zemlje i sabili je u kuglu promjera 10 metara, promjena brzine protoka vremena unutar nje još uvijek bi bila vrlo mala. To bi bio samo jedan dodatni sat u godini“, navodi Borbik za Nju sajentist.
Letjelice budućnosti u obliku diska
Još jedno zanimljivo otkriće nove studije je da bi manje energije trebalo za ubrzavanje letjelice kada bi ona imala oblik kovanice ili tanjira koji leti pljosnatom stranom ka naprijed.
Za dugačku raketu, u kojoj bi putnici sjedieli jedan iza drugog, trebala bi veća energija nego za pljosnatu letjelicu u kojoj putnici sjede jedan do drugog, rame uz rame.
Mada je mogućnost putovanja do udaljenih zvijezda i planeta očigledno još uvijek daleko, nova studija ipak predstavlja novi dodatak sve većem broju istraživanja koja sugerišu da su principi varp pogona u naučnom smislu mogući.
Istraživači priznaju da još uvijek nisu sigurni kako bi se mogla konstruisati tehnologija koju su opisali u svom radu, ali uvjereni su da će varp pogon jednog dana u budućnosti postati stvarnost.
(rts.rs)
