​Protekla decenija je, između ostalog, donjela i uspon vještačke inteligencije (AI) i virtuelnih asistenata, zahvaljujući čemu se ubrzala digitalizacija i automatizacija, prije svega kada su u pitanju prevozna sredstva i industrijsko okruženje.

Pored toga se prvi put čulo i da su roboti spremni za Turingov test, što znači da bi iz laboratorija mogli brzo da se presele u svakodnevni život.

U svitanje digitalnog doba – 1950. godine – Alan Turing je objavio članak pod naslovom “Computing Machinery and Intelligence,” u okviru kojeg je, između ostalog, postavio i pitanje: „Mogu li mašine da misle?“ Umjesto da precizno definiše pojmove „mašina“ i „mišljenje“, Turing je ponudio nekoliko načina na koje bi moglo da se odgovori na ovo pitanje, a inspiraciju je našao u viktorijanskoj igri imitacija. Pravila igre su nalagala da muškarac i žena koji su se nalazili u različitim prostorijama sa sudijom komuniciraju preko pisanih poruka, a sudija je trebalo da preko rukopisa pogodi čija je koja poruka, te je zadatak dodatno komplikovan time što je muškom igraču naloženo da „imitira ženski rukopis.“

 

Turingov test

 

Inspirisan ovom igrom Turing je razvio eksperiment u kojem je jedan od ljudskih igrača zamjenjen kompjuterom. U slučaju kada bi mašina uspela da prevari sudiju, te da ovaj ne zna koji je igrač ljudski, a koji mehanički, mašina bi se smatrala inteligentnom. Eksperiment je postao poznat kao „Turingov test“, te se i danas smatra jednom od najpoznatijih ideja u AI svijetu.

Sedamdeset godina kasnije mašine su već postale vozači, umjetnici, asistenti u doktorskim ordinacijama, pa čak i prijatelji, a sa novim privilegijama došle su i nove opasnosti, što se najbolje vidi kroz saobraćajne nesreće sa smrtnim ishodima za koje su odgovorni autonomni automobili. U narednoj deceniji bi ovo mogao da postane još osjetljiviji problem, a programiranje vještačke inteligencije moralno pitanje, najviše zbog toga što bi pravni status mašina koje bi dostigle nivo ljudske inteligencije morao da bude regulisan.

U prethodnoj deceniji su loše programirani algoritmi dovodili do rasističkih ispada kod mašina, i do smrtnih slučajeva tokom različitih incidenata, pa se očekuje da se u proces uključi i etika, te moralna psihologija, a kako mašine ne bi pravile slične greške, i tako se udaljile od dobre predstave o čoveku.

(Inverse)

Dopadaju vam se tekstovi na IT-mixer.com? Podržite nas putem društvenih mreža na linkovima ispod. Lajkujte našu stranicu na Facebooku, budite informisani u svakom momentu.