AO Tennis 2 je, kao što mu ime kaže, nastavak prethodnog Australian Open International Tennisa, ovoga puta sa podrškom većeg izdavača Bigben

 

Prva igra je bila simpatična arkadna, mada veoma bazična i koja je većim dijelom prošla nezapaženo kod publike koja nije bila deo zagrižene teniske fanbaze. Nažalost, to što je Bigben preuzeo mali studio uopšte ne znači da je AO Tennis 2 unapređenje. Pogotovo kada pogledate kakav je raspad bio Tennis World Tour u izdanju bivšeg Top Spin razvojnog tima.

AO Tennis 2 nudi nekoliko tipičnih modova prisutnih u sportskim igrama, kako obične mečeve i turnire, tako i karijerni režim. Nudi i nekoliko (ne)zanimljivih mini-igara, kao i online multiplejer.

Od prisutnih modova, karijera je jedina doživjela neku značajniju promjenu, na svu sreću – u pozitivnom smeru.

Bićete povremeno počašćeni tipičnim konferencijama za novinare između turnira i mečeva. Tu je i poneka scena sa vašim agentom ili trenerom koji će vam saopštavati da li imate neko novo sponzorstvo ili jednostavno da pokaže vašu vitrinu sa trofejima.

Osim toga, nikakva interakcija van terena se od vas neće očekivati, niti iste te interakcije imaju ikakav uticaj na vašu karijeru, pa sve ovo izgleda kao nataknuto na silu radi „prezentacije“.

Vašem liku ćete unapređivati atribute trošeći novac stečen od turnira koji funkcioniše u vidu iskustvenih poena, kao i levelovanjem vašeg tenisera/ke tako što ćete sticati XP kroz mečeve i trening mini-igre.

Na opštu žalost, ovaj sistem progresije ima ozbiljnih problema sa brzinom razvoja, kao i balansa sa ostalim teniserima na listi od kojih su većina osim prvih 20-tak sa liste generisani.

Uprkos svemu tome, karijera umije da pruži neku zabavu, pošto je pentranje od veoma niske pozicije na listi do samog vrha i dalje zabavan proces, a sve to zahvaljujući glavnom adutu AO Tennisa 2 – velikoj modding podršci.

Stadioni izgledaju pristojno, kao i modeli igrača koji su licencirani i „po difoltu“ u igri. Neki su modovani igrači malo manje precizni, limitirani i dalje ne najboljim kreatorom likova. Nažalost, animacije ovdje, iako nešto bolje od prve igre, i dalje mogu izgledati veoma čudno, pa čak i suludo na momente.

Kada govorimo o gejmpleju ovde, govorimo i o vizuelnoj prezentaciji, pošto su ovdje animacije ključan dio kvalitetnog igračkog iskustva. AO Tennis 2 kao da ne zna šta želi da bude, pa nekako pokušava da bude i simulacija i arkadna igra istovremeno. To rezultuje u ne baš najidealniji proizvod koji bi možda konačno mogao da sruši Top Spin 4 sa trona najbolje teniske igre do sada.

(Play.co.rs)

 

Dopadaju vam se tekstovi na IT-mixer.com? Podržite nas putem društvenih mreža na linkovima ispod. Lajkujte našu stranicu na Facebooku, budite informisani u svakom momentu.