Provajderi na internetu su nešto kao poštari u analognom svijetu. Ali, šta bi bilo kada bi poštar pisma prvo dostavljao vlastima i tajnim službama? Upravo to bi ubuduće trebalo da bude obaveza koju će imati internet provajderi u Njemačkoj.
Jedno od apsolutno osnovnih pravila na Internetu glasi: svako ko nešto preuzme – na primjer softver – trebalo bi da obrati pažnju na izvor. Jer, kao i u realnom svijetu, ni na internetu se ne može vjerovati svakome.
Prevaranti vole da koriste manipulisani softver da bi se ušunjali u računar svojih žrtava. Konkretno, to može značiti da je igrica zaražena trojancem ili virusom, pa se kradu lozinke, podaci o kreditnoj kartici ili se čita elektronska pošta.
Očigledno da vlasti i tajne službe u Njemačkoj – a radi boljeg praćenja sumnjivih osoba – sada hoće da koriste upravo tu metodu.
Ali, za razliku od kriminalaca koji moraju da se potrude da nekako distribuiraju manipulisani softver, na primjer putem takozavnih phishing imejlova, pa ko se upeca, upeca se – vlasti hoće da im se omogući da koriste neku vrstu luksuzne varijante. Ili podaci na tacni.
Nacrt zakona koji Savezna vlada očigledno želi da usvoji, predviđa da internet provajderi u Njemačkoj budu obavezni da sarađuju i dostavljaju vlastima potrebne podatke.
Provajder kao (neutralna) raskrsnica podataka
Provajderi zauzimaju centralno mjesto na internetu – samo oni su direktno povezani sa internetom. Običan korisnik svoj računar ili pametni telefon ne povezuje direktno na internet, podatke dobija preko svog provajdera.
Zamislite to ovako: službe koje isporučuju pakete (podataka) prvo ih deponuju u centrali, pa ih onda poštari ili kuriri (u slučaju podataka provajderi) isporučuju na adresu kojoj su namijenjeni.
Ali, dok se polazi od toga da će poštar paket predati pošteno – bez otvaranja i mijenjenja – internet provajderi u Njemačkoj bi ubuduće trebalo da omoguće vlastima uvid u podatake.
Planirano je da provajderi sve pakete podataka koje dobija neka osumnjičena osoba – prvo pošalju organima vlasti. Tek potom vlasti ili tajne službe te podatake prosljeđuju osumnjičenom korisniku. To se odvija tako brzo i neprimijetno da kao korisnik obično ništa ne primijeti, prenosi Deutsche Welle.
Ali to vlastima i tajnim službama otvara mnoge mogućnosti za manipulaciju i špijuniranje. Jer kada nešifrirani paketi podataka stignu do njih, oni ih mogu čitati – ali i mijenjati. To olakšava manipulaciju računarom ili pametnim telefonomi i predstavlja veliki korak za vlasti, jer su do sada morale da se pomuče za pristup podacima i uređajima sumnjivih osoba.
Industrija i zaštitnici podataka strahuju od gubitka poverenja
S druge strane, za provajdere je to pravi užas. Mnoge kompanije se brane od takve obaveze – na primjer preko udruženja Bitkom, koje kaže da projekat MUP-a ne prepoznaje ogromne rizike za integritet i gubitak povjerenja u provajdera.
Drugim riječima, provajderi se plaše za svoj posao ako ih korisnici vide kao produženu ruku vlasti i tajnih službi.
I Ulrih Kleber, savezni opunomoćenik za zaštitu podataka smatra da planirana promjena zakona nije dobra. Na upit DW-a, njegov portparol Kristof Štajn je rekao: Sa stanovišta zaštite podataka, širenje obaveza saradnje treba kritički posmatrati. „Ovo je jedan novi kvalitet, uporediv samo sa praćenjem međunarodnog saobraćaja.“.
Još jasniji je Johim Selcer, portparol „Računarskog kluba haos“. On je za DW rekao da njemačke tajne službe ovim sebi faktički omogućavaju da manipulišu sve računarske sisteme povezane sa internetom. Doduše, to je moguće činiti neprimijetno – samo za nekodirane veze.
Ali pošto nije svaki saobraćaj podataka na internetu šifriran, mogućnosti za tajne službe su ogromne. „Haos“ takođe predviđa veliki gubitak povjerenja u provajdere.
Ne treba očekivati pobunu javnosti
Ipak, malo je vjerovatno da će zakon ponovo biti prerađen. Kao prvo, već je prošao sve važne odbore. Drugo, Ministarstvo unutrašnjih poslova je prilično vješto skrojilo promjene.
Donosi se kompletan paket zakona u kojem, kako smatra Bitkom ima i nešto pozitivno: „Komplikovano je: dok neke zakonodavne promjene koje se tiču digitalizacije administrativnih usluga imaju pozitivan efekat koji nadilazi trenutni kontekst, ima mjesta kod kojih postoji potreba za ispravkom“.
Međutim, malo je vjerovatno da će te ispravke, koje je zatražio Bitkom biti unesene. Između ostalog i zbog činjenice da je tema prilično složena i stoga ne baš pogodna da uzbudi javnost. Do sada su o nacrtu zakona izvještavale gotovo isključivo stručne publikacije.
I zato na kraju neće biti zadovoljni samo istražni organi, već i tajne službe. One zapravo mogu posebno da se raduju, jer će im se u budućnosti znatno olakšati posao – moći će prosto da zatraže da im provajderi podatke preusmjere na njihove računare, i to je to. Novi zakon provajdere na to obavezuje.
