Autonomni DeLorean (kojeg se svi sjećamo iz filmova Povratak u budućnost) istraživači sa Univerziteta Stanford su odlučili da nauče da drifta po pisti

 

Među brojnim autonomnim automobilima na kojima rade kompanije i istraživači duž cijelog svijeta, povremeno se pojavi neki koji je po nečemu poseban. Takav je autonomni legendarni DeLorean (kojeg se svi sjećamo iz filmova Povratak u budućnost) koji su istraživači sa Univerziteta Stanford odlučili da nauči da drifta.

Za one koji nisu upoznati s izrazom „driftanje“, radi se o potezu prilikom kojeg stražnji dio automobila „klizi“ dok prednji stoji na mjestu.

Iako bi mogli pomisliti da su istraživači sa Stanforda uključili driftanje kako bi se dobro zabavili (sigurno je da je i to igralo ulogu), zapravo su se odlučili na driftanje kako bi testirali bezbjednost autonomnog automobila i putnika u njemu.

Baš kao što je DeLorean u filmu vozio mladić po imenu Marty, tako i autonomnim DeLoreanom upravlja „vozač“ Marty, kojem u ovom slučaju zaista nije bilo bitno kako izgleda i koliko je duga staza koju mora odvesti. Važno je bilo samo da u program budu unesene dobre koordinate. I Marty je odvozio cijelu trasu bez ikakve pogreške ili problema.

Ali, da driftanje autonomnog automobila nije samo impresivno vizuelno dostignuće pokazuje i podatak kako je cijeli tim istraživača radio mjesecima kako bi isprogramirali nekoliko minuta spektakularnih poteza.

Računar u samom DeLoreanu prvo je zabilježio kako automobilom upravlja čovjek, a potom su inžinjeri preveli te podatke u program koji je izveo autonomno driftanje, a koji bi u budućnosti mogao pomoći autonomnim automobilima da lakše izbjegnu nepredviđene situacije na cesti.

Pokušavamo razviti automatsko vozilo koje može da napravi manevre u hitnim situacijama ili na klizavim površinama kao što je snijeg ili led, istakao je jedan od članova tima Chris Gerdes. Željeli bismo da razvijemo automatsko vozilo koje može koristiti sve trenje između gume i ceste kako bi izbjeglo bilo kakvu nesreću, naravno u granicama zakona fizike.

Istraživači su otkrili kako je driftanje zapravo veoma dobar način za testiranje samog vozila. Jer, kod klasične vožnje, vozač usmjeri automobil u smjeru u kojem želi ići, pritisne gas i krene. Kod driftanja to sve „pada u vodu“.

Odjednom automobil je usmjeren u potpuno pogrešnom smjeru od onoga u kojem se kreće. Volanom kontrolišete brzinu, a gas je taj koji utiče na rotaciju, dok kočnica određuje koliko ćete brzo da promijenite smjer kretanja. Morate razumjeti što se događa i kako reagiruje, a to je nešto u čemu se mnogi vozači ne snalaze i vozilo postaje nestabilno, pojasnio je Jonathan Goh.

Većina automobila na cesti opremljena je ESC ili Electronic Stability Control sistemom koji bi trebao da spriječi automobil da se nađe u tom nestabilnom stanju.

Ali istraživači su, proučavajući profesionalne vozače, uspjeli da analiziraju njihove poteze i pretoče ih u program koji savršeno reaguje u nestabilnim situacijama.

Sljedeći korak je da se pokaže da Marty i njegov DeLorean mogu isto ovo da naprave u ekstremnim uvjetima kiše, snijega i leda.

Ako uspijemo osmisliti kako da bezbjedno upravljamo automobilom u najsigurnijim i najnesigurnijim situacijama, bit će nam lakše povezati sve tačke između toga, zaključio je na kraju Goh.

(University Stanford)