Jestiva baterija može naći upotrebu u dječijim igračkama, gdje postoji rizik od gutanja
Istraživači na „Istituto Italiano di Tecnologia“ (IIT) napravili su potpuno jestivu bateriju koja može da se puni, izrađenu od materijala koji se inače konzumiraju kao dio naše svakodnevne prehrane. Moguće primjene su u zdravstvenoj dijagnostici, praćenju kvaliteta hrane i jestivoj mekoj robotici.
Studiju je realizovala grupa Maria Caironi-ja, koordinatora Laboratorije za tiskanu i molekularnu elektroniku IIT centra. Caironi se fokusirao na proučavanje elektronskih svojstava hrane i njezinih nusproizvoda, kako bi ih sjedinio s jestivim materijalima i stvorio nove jestive elektronske materijale.
Jestiva elektronika je rastuće područje koje bi moglo imati veliki uticaj na dijagnostiku i lečenje bolesti gastrointestinalnog trakta, kao i na praćenje kvaliteta hrane. Jedan od najzanimljivijih izazova u razvoju budućih jestivih elektronskih sistema je realizacija jestivih izvora energije.
Sastav baterije
Istraživačka grupa IIT-a bila je inspirisana biohemijskim redoks reakcijama koje se javljaju u svim živim bićima i razvila je bateriju koja koristi riboflavin (vitamin B2, koji se nalazi na primjer u bademima) kao anodu i kvercetin (aditiv za hranu i sastojak prisutan u kaparima) kao katoda.
Aktivni ugalj (koji se široko koristi bez recepta) korišćen je za povećanje električne provodljivosti, dok je elektrolit bio na bazi vode.
Separator, potreban u svakoj bateriji da bi se izbjegli kratki spojevi, napravljen je od nori morskih algi, tipa koji se nalazi u sušiju. Zatim se elektrode inkapsuliraju u pčelinji vosak, iz kojeg izlaze dva zlatna kontakta sa hranom (folija koju koriste poslastičari) na podlozi dobijenoj od celuloze.
Baterija radi na 0,65V, što je dovoljno nizak napon da ne izaziva probleme u ljudskom tijelu kada se proguta.
Može da obezbijedi struju od 48 mA tokom 12 minuta ili nekoliko mikroampera više od sat vremena, dovoljno za napajanje malih elektronskih uređaja, kao što su LED diode male snage, u ograničenom vremenu.
„Buduće potencijalne upotrebe se kreću od jestivih sklopova i senzora koji mogu da prate zdravstvene uslove do napajanja senzora za praćenje uslova skladištenja hrane. Štaviše, s obzirom na nivo bezbjednostia, jestiva baterija se može koristiti u dječijim igračkama, gdje postoji rizik od gutanja. U stvari, već razvijamo uređaje većeg kapaciteta i smanjenja ukupne veličine, istakao je koordinator istraživanja Mario Caironi.
