Vojske duž cijelog svijeta eksperimentišu s tehnologijom koja će im u budućnosti pomoći ostvariti prednost na ratištima i pred neprijateljima, a to su roboti i vještačka inteligencija.
Američka vojska radi upravo na tim – robotskim saborcima koji će s njima učestvovati u akcijama na ratištima rame uz (robotsko) rame. Iako se već koriste roboti u ratovima i vojnim akcijama, to nisu autonomni roboti, već roboti kojima se mora upravljati na daljinu i nisu sposobni da „razumiju“ naredbe.
Tokom višegodišnjeg projekta Robotics Collaborative Technology Alliance koji je vodio istraživačku laboratoriju američke vojske (ARL) u saradnji sa naučnicima s MIT-a, univerziteta Carnegie Mellon te drugih kompanija poput Boston Dynamicsa, uspjeli su razviti softver koji robotima omogućuje da razumiju i izvršavaju naredbe i šalju izvještaje nadređenim osobama.
Pročitajte još: Sa robotima “vodimo ljubav a ne rat”!
Demonstracija koja je održana nakon završetka projekta pokazala je veliki napredak koji je postignut poput autonomnog kretanja terenom s preprekama i razumijevanja naredbi.
To je veliki korak prema budućnosti u kojoj će vojnici zaista sarađivati s robotima na ratištima, a zahvaljujući njima, mogao bi se smanjiti i broj vojnika koji učestvuju u akcijama. Takođe, roboti bi mogli izvršavati i iznimno opasne misije poput pretraživanja prostora za eksplozivom te izviđanja terena na kojima mogu upasti u zasjedu.
Roboti koji razumiju naredbe
Nicholas Roy s MIT-a dio je tima koji stoji iza projekta i rekao je da njihovi roboti imaju veći nivo razumijevana i od autonomnih automobila za slušanje i izvršavanje akcija. Ideja je napraviti robote koji će, poput vojnih pasa, razumjeti glasovne naredbe, ali i neverbalne znakove te po njima postupati.
Za razvoj naprednog softvera i vještačke inteligencija koja bi se mogla koristiti na prvim linijama (i koja, dakle, mora biti potpuno pouzdana) naučnici su koristili, kažu na MIT-u, hibridni pristup.
Prvi korak bilo je dubinsko učenje zahvaljujući kojem roboti mogu prepoznavati objekte, a drugi dio je da se povežu s određenom bazom znanja tako da kada robot vidi (prepozna) automobil da zna kako je riječ o vozilu koje ima motor, točkove, volan itd.
Npr. roboti bi trebali znati šta znači ako im kažete da odu do najudaljenijeg kamiona s lijeve strane – trebali bi da prepoznaju sve kamione i otići do tamo, a takođe bi trebali znati da postavljaju i pitanja o stvarima koje im nisu jasne.
Dok se takvi roboti počnu masovno koristiti na bojištima, treba da se riješe još neki izazovi i problemi. Prvo je pitanje povjerenja jer vojnici će se morati naučiti živjeti i ratovati s robotskim saborcima, dok su drugi izazovi tehnički.
Trenutno su takvi roboti još prespori za korištenje u stvarnim uslovima, a i dalje nisu dovoljno pouzdani da ih se može koristiti u situacijama o kojima ovisi „život ili smrt“.
Te stvari naučnici i vojska pokušaće da riješe u nastavku programa ARL-a u kojem će pokušati da naprave još djelotvornije, odnosno još opasnije robote koji bi za koju godinu mogli sijati smrt na ratištima u cijelom svijetu.
