Rastezljivi senzor daje robotima i virtuelnoj realnosti ljudski dodir
Koliko god je tehnologija za virtualnu stvarnost (VR) vizuelno impresivna, postoji malo prekida veze između onoga što vidite i onoga što možete „dodirnuti ili osjetiti“ u VR okruženju. Vidjeli smo kako kompanije smišljaju razne načine kako omogućiti korisnicima da osjete predmete u VR-u, pa ne čudi iznenađenje da su i istraživači sa Univerziteta Cornell iznašli vlastito rješenje.
Ovo rješenje dolazi u obliku rastezljive, sintetičke kože koja je pričvršćena na optičke senzore. Korišćenjem rastezljivog materijala omogućilo bi razne aplikacije, ne samo za ljude, već bi se moglo primjeniti i na robote gdje bi im omogućio da osjećaju predmete, mogao bi im pomoći da prepoznaju te predmete što bi moglo povećati njihove mogućnosti i funkcionalnost.
Prema vodećem istraživaču, Robu Shepherdu, vanrednom profesoru mašinskog i vazduhoplovnog inženjerstva na Tehničkom fakultetu, „Trenutno se osjećaj vrši uglavnom vizijom. Teško da u stvarnom životu ikad mjerimo dodir. Ova koža je način da sebi i mašinama dopustimo da mjere taktilne interakcije na način na koji trenutno koristimo kamere u svojim telefonima. Koristi viziju za mjerenje dodira. Ovo je najprikladniji i najpraktičniji način da to učinite na skalabilan način.“
Dodaje, „VR i AR doživljaj temelji se na hvatanju pokreta. Dodir je jedva prisutan. Recimo da želite imati simulaciju proširene stvarnosti (AR) koja vas uči kako popraviti automobil ili promijeniti gumu. Ako ste imali rukavicu ili nešto s čime biste mogli izmjeriti pritisak, kao i pokret, ta bi vizualizacija proširene stvarnosti mogla reći: „Okrenite, a zatim zaustavite kako ne biste prejako stegnuli matice.“ Trenutno nema ničega što čini tako nešto ali ovo je put za to.“
Iako će proći neko vrijeme prije nego što vidimo komercijalnu primjenu Cornellove tehnologije, ona nudi mogućnosti da kompanije u budućnosti pristupaju „dodiru“ u VR ili AR sistemima.
(Ubergizmo)
