Australijski naučnici nedavno su objavili da su spremni da testiraju novi bežični sistem za povratak ljudskog vida, čime su nadmašili i pokušaje Ilona Maska. Istraživači su razvili bežične implante koji se postavljaju na površinu mozga koji, kako tvrde, vraćaju vid slijepima. Primjena sistema na ovcama nije ostavila nikakve štetne posljedice.
Novo istraživanje, sprovedeno u 16 zemalja, dokazalo je kako su ljudi sve skloniji da promijene nešto na sebi čak i kada je riječ o elektronskim dodacima. Kasperski, jedna od najpoznatijih svjetskih kompanija koja se bavi antivirusnom zaštitom, u tom istraživanju je dobila rezultat prema kom bi 92 odsto ljudi promijenilo neku svoju fizičku osobinu kada bi to mogli, a čak 63 procenta bi se odlučilo na poboljšanje tijela tehnologijom, privremeno ili stalno.
Za dobrobit čovječanstva
Uzorak ispitanika u ovom istraživanju bio je vrlo širok – 14.500 ispitanika u zemljama Evrope i Sjeverne Afrike, a rezultati kažu da bi se tehnologijom najradije „oboljšali“ Italijani, njih čak 81 odsto, a najmanje Britanci, njih tek 33 odsto. Bilo je čak i onih koji su izrazili želju da na svoje tijelo priključe i svoj – smartfon.
„Poboljšanje ljudskih osobina tehnologijom jedan je od najvažnijih tehnoloških trendova današnjice. Već vidimo široku praktičnu primjenu u različitim životnim sferama kao što su zdravstvena i socijalna zaštita, sport, obrazovanje i transport. Ipak, ljudi s pravom moraju biti oprezni. Poklonici poboljšavanja već isprobavaju dokle možemo da idemo, ali treba da postignemo standard kako bismo osigurali da poboljšanja dostignu svoj puni potencijal, ali uz minimalne rizike“, rekao je Marko Projs, direktor sektora za globalno istraživanje i analitiku za Evropu u kompaniji „Kasperski“, prenosi Večernji list.
Većina ljudi koji su učestvovali u ovom istraživanju želi da se poboljšanja na tijelu koriste za dobrobit čovječanstva – 53 odsto je izjavilo kako bi takve intervencije na ljudskom tijelu trebalo koristiti samo kako bi se poboljšao kvalitet života. Praktično svi se slažu da bi cilj poboljšavanja trebalo da bude nadogradnja opšteg fizičkog zdravlja (njih 40 odsto), kao i vida (njih 33 odsto). Posljednjoj grupi želja bi mogla da se ostvari relativno brzo, jer su australijski naučnici nedavno objavili kako su spremni da testiraju bioničko oko na čovjeku, čime su pretekli čak visoko publikovani Neuralinik Ilona Maska.
Istraživači Univerziteta „Monaš“ razvili su bežične implante koji se postavljaju na površinu mozga koji, tvrde, vraćaju vid slijepima. Taj sistem bioničkog vida, nazvan „Gennaris“, uključuje posebnu opremu koja se stavlja u glavu – kameru i bežični odašiljač, procesor slike, kao i softver i komplet pločica površine devet puta devet milimetara koje se postavljaju u mozak.
Implant spreman za testove na ljudima
Istraživači Univerziteta Monash razvili su bežične implante koji se postavljaju na površinu mozga koji, tvrde, vraćaju vid slijepima.
Dosadašnja ispitivanja su pokazala kako sistem radi na ovcama, na kojima nije razvio nikakve štetne propratne efekte. Naučnici sada traže sredstva kako bi mogli da podignu nivo proizvodnje i distribucije implanta za koje tvrde kako bi se uskoro mogli koristiti i za liječenje drugih bolesti, poput paralize.
Ovaj australijski univerzitet počeo je sa stvaranjem pomenutnog sistema „Gennaris bionic vision“ još prije deset godina pa se radi o prvom svjetskom implantu u mozgu usmjerenom ka obnovi vida, a koji je ujedno spreman i za testiranje na ljudima. Dakle, ovaj sistem može da zaobiđe oštećene očne živce koji blokiraju signal koji se šalje iz mrežnjače do centra za vid u mozgu. Kamera koja se nalazi u kompletu sistema snima korisnikovu okolinu i šalje snimljeni materijal do procesora nakon čega ga tehnologija pretvara u podatke. Kroz komplikovani sistem svakog od implanata materijal prolazi i pretvara se u šablon električnih impulsa koji stimulišu mozak koristeći mikroelektrode.
„Ova protetika za kortikalni vid nastoji strujom da obnovi vizuelnu percepciju onima koji su izgubili vid, tako što stimuliše korteks za vid, dio mozga koji prima, integriše i procesuira vizuelnu informaciju. Naš proizvod stvara vizuelne šablone od kombinacije do 172 tačke svjetla koje daju dovoljno informacija osobi da se kreće po enterijerima i eksterijerima kao i da prepozna prisutnost ljudi i predmeta oko nje“, rekao je profesor Artur Louri sa odjeljenja električnog i računarskog sistemskog inženjerstva Univerziteta u Monašu. Za ovaj projekat njegov odsjek je dobio milion dolara, a očekuje se i nova runda finansiranja u toku ove godine.
„Ako uspijemo, naši naučnici će gledati da projekat uđe u komercijalizaciju usmjerenu na pružanje mogućnosti vida onima čije je sljepilo neizlječivo, a kasnije i onima koji zbog paralize ne mogu da pomjeraju ruke, sve u cilju da se poboljša njihova zdravstvena njega“, rekao je dr Filip Luis sa istog univerziteta.
Testiranje na životinjama trajalo devet mjeseci
U pretkliničkim studijama naučnici su ugradili sistem u deset ovaca. Testiranje je trajalo do devet mjeseci, a stimulisanje je trajalo ukupno više od 2.700 sati bez neki očitih negativnih popratnih efekata.
Prema istraživanju Kasperskog, ugradnja napredne tehnologije u ljudsko tijelo, što je do sada bila tabu tema, sada postaje i te kako poželjna. Štaviše, 36 odsto žena i 25 odsto muškaraca primjenjivali bi ovakve metode „poboljšanja“ čak i kako bi postigli bolju estetiku svojeg tijela. Ali, čak 47 odsto ispitanih smatra kako ovakvu tehnologiju moraju da regulišu vlade država, a to smatra najviše Britanaca (77 odsto), a najmanje Grka (tek 17 odsto).
Jasno je ipak da će se oko ove teme još lomiti koplja jer tek je trećina ljudi zaista oduševljena idejom poboljšanja ljudskog tijela tehnologijom, dok mnogi vode računa i o kontroverzama koje takva upotreba nauke donosi.
