Kompanija Green Launch se sprema da ove godine u svemir pošalje prvi mini satelit koji će biti ispucan najmoćnijim vodoničnim topom

 

Glavni izvršni direktor Green Launcha i glavni naučni direktor dr. John W. Hunter vodio je program istraživanja super velikih visina (SHARP) u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore prije nekih 30 godina, i u tom procesu je razvio najveći i najmoćniji „vodonični top“, koji je sada njegova kompanija dovela na prag komercijalizacije.

Najmoćniji hipersonični top na vodonik je zapravo duga cijev ispunjena vodonikom sa primjesama helijuma i kiseonika na vrhu koje se nalazi projektil.

Kada se ovaj gasni top ispali, gasovi se izuzetno brzo šire, a projektil dobija ogromno ubrzanje koje može da dostigne 11,2 km/s (32,7 maha), ali će ga Green Launch ograničiti na 6 km/s (17,5 maha) kako bi osigurao mogućnost njegove ponovne upotrebe i sprečavanje oštećenja cijevi.

Raketa Green Launch će nositi malu raketu drugog stepena kako bi dobila konačno ubrzanje da ode u svemir i usmjeri je u ispravnu orbitu. Ali pošto će ga hipersonični top na vodonik lansirati mnogo brže, raketa može biti mnogo manja i lakša.

 

Troškovi lansiranja biti minimalni

 

Green Launch procjenjuje da će uključene sile ubrzanja dostići maksimum od oko 30.000 G, ali je razvijen robustan satelit koji može da izdrži te sile.

Ovaj satelit, napravljen od gotovih dijelova, već je uspješno testiran na 3.200 G, a nosi kameru, GPS, komunikacioni sistem, solarne ćelije i baterijsko napajanje.

Green Launch kaže da će troškovi lansiranja biti minimalni jer će biti možda desetina onoga što košta klasično lansiranje rakete. Pored toga, ova raketa prvog stepena eliminiše mnogo sagorjelog goriva i štetnih emisija, pošto vodonik gori čisto i emituje samo vodu.

Ova tehnologija će takođe omogućiti vlasnicima satelitskih konstelacija da smanje rizik od lansiranja raketa, jer „vodonički top” omogućava višestruka pojedinačna lansiranja satelita, tako da neće biti moguće da vlasnici izgube veliki broj satelita u jednoj eksploziji rakete.

Vodonički top se može ispaliti svakih 60-90 minuta, šaljući svoj hipersonični projektil ka nebu gdje će se za minut probiti u atmosferu i ispustiti svoj teret. Niske Zemljine orbite između 300-1.000 km mogu se postići za manje od dva sata, a neke i mnogo brže. „Vaši sateliti mogu biti u orbiti za 10 minuta“, rekao je Robinson.

 

Cilj da raketa pređe Karmanovu liniju

 

Kompanija je napravila probni top sa cijevima dužine 16,5 m. Pred kraj prošle godine tim ga je usmjerio vertikalno nagore na testnom poligonu Yuna u Arizoni za svoj prvi vertikalni probni hitac i ispalio projektil u stratosferu, kao što možete vidjeti u videu.

Tokom ove godine imaju za cilj da povećaju brzinu dovoljno da raketa pređe Karmanovu liniju, 100 km iznad Zemlje, i uđe u ono što se zove početak svemira, nakon čega planiraju da počnu komercijalna lansiranja satelita u orbitu.

Treba napomenuti da ovaj sistem za lansiranje tereta u svemir nikada neće biti korišćen za lansiranje svemirskih letelica sa ljudskom posadom jer bi bilo veoma teško napraviti top koji može da izdrži ispaljivanje tako velikih projektila, a ljudska fiziologija ne bi mogla da izdrži takve sile ubrzanja.

(Vidi)

 

Dopada vam se  IT-mixer? Podržite nas putem društvenih mreža na linkovima ispod. Lajkujte našu stranicu na Facebooku, budite informisani u svakom momentu.