U svijetu elektronike, tim istraživača sa Univerziteta Kolumbija otkrio je superatomski poluprovodnik Re6Se8Cl2 koji menja „igru“, spreman da prepravi pejzaž elektronike. Sa silicijumom koji dominira scenom poluprovodnika, ograničenja koja postavljaju kvantne prepreke, koje dovode do gubitka energije kao toplote, i dalje su uporni izazov. Međutim, novootkriveni superatomski poluprovodnik obećava da će prevazići ove prepreke.

U nizu eksperimenata, Re6Se8Cl2 je pokazao zadivljujuću sposobnost transporta kvazičestica brzinom dvostrukom većom od brzine elektrona u silicijumu, službeno polažući titulu najbržeg poluprovodnika na svijetu. Tajna njegovih neuporedivih performansi leži u neobičnom ponašanju fonona, kvantnih entiteta koji nastaju iz atomskih vibracija. U ovom novom poluprovodniku, amalgamacija energetskih čestica i fonona rezultira formiranjem akustičnih eksiton-polarona, omogućavajući kretanje kvazičestica bez uobičajenih prepreka rasejanju, potencijalno otvarajući put bržim i efikasnijim elektronskim uređajima.

Razlika između superatomskog poluprovodnika i silicijuma slična je basni o kornjači i zecu (Slika: Jack Tulyag, Columbia University)

Ono što izdvaja Re6Se8Cl2 je njegov jedinstveni atribut da njime ne manipuliše struja, već svjetlost, što bi potencijalno moglo olakšati rad uređaja na zapanjujuće brzoj femtosekundnoj skali, nadmašujući trenutne Gigahertz čipove za šest redova veličine, sve dok rade na sobnoj temperaturi.

Slučajno otkriće ovog revolucionarnog materijala vodi do eksperimenta namijenjenog testiranju rezolucije novorazvijenog mikroskopa. Sastojeći se od fuzije atoma renijuma, selena i hlora, Re6Se8Cl2 razbio je očekivanja isporučujući brzinu bez presedana u poređenju sa konvencionalnim poluprovodnicima.

Uprkos svom obećavajućem potencijalu, Re6Se8Cl2 je zasjenjen činjenicom da je renijum rijedak i skup element, što možda ograničava njegovu integraciju u svakodnevne uređaje. Ipak, ovaj proboj je pokrenuo novi talas mogućnosti. Istraživanje je dovelo do teorija i metoda snimanja koje mogu identifikovati druge superatomske supstance, potencijalno sastavljene od lakše dostupnih elemenata, koji posjeduju slične, ako ne i superiorne karakteristike.

Kako potraga za vrhunskim poluprovodnikom i dalje traje, približavamo se budućnosti u kojoj će elektronski uređaji moći raditi brzinama koje prevazilaze naše trenutno razumijevanje.