Prolazni bljeskovi moždane aktivnosti, koji se dešavaju kada ispitanici više nisu svjesni zbivanja oko sebe, mogli bi da objasne fenomen bliskog iskustva sa smrću
Naučnici sa Univerziteta Mičigen u SAD-u otkrili su neobičan talas možane aktivnost na samrti kod dvoje ljudi, a koji bi mogao biti objašnjenje za fenomen bliskog iskustva sa smrću.
Naučnici za sada nisu uspjeli da utvrde šta se tačno dešava u mozgu u posljednjim trenucima života čovjeka, a tek prošle godine prvi put su detaljno evidentirani moždani talasi umiruće osobe i zabilježen skok u jednoj određenoj vrsti moždane aktivnosti – gama talasima, zajedno sa promjenama na drugim frekvencijama.
U novom istraživanju naučnici su takođe primijetili sličnu eksploziju kratkotrajne gama aktivnosti kod dva od četiri pacijenta kojima su isključeni aparati za održavanje života.
Neurolog Džimo Borjigin i njegove kolege od 2013. godine traže paralele između posljednjih trenutaka ljudskog mozga i rezultata eksperimentisanja na pacovima kojima je indukovan srčani zastoj.
Smatraju da bi ovi prolazni bljeskovi moždane aktivnosti, koji se dešavaju kada ispitanici više nisu naoko svjesni zbivanja oko sebe, mogli objasniti fenomen bliskog iskustva sa smrću.
Tim je analizirao smrtne slučajeve u jedinici neurointenzivne njege od 2014. godine u bolnici u okviru Univerziteta Mičigen.
Kod dva od četiri pacijenta u komi, a koji su umrli dok su ljekari još pratili njihovo stanje nakon srčanog zastoja, EEG snimci su otkrili snažan nalet gama talasa u jednom dijelu mozga, koji se kasnije raspršio preko obje moždane hemisfere.
Posljednji naleti svijesti
Stručnjaci su potvrdili da se nije radilo o nekoj vrsti napada, zbog čega naučnici smatraju da se radi o posljednjim naletima svijesti o okolini.
Sličan obrazac aktivnosti primijećen je prilikom sna i kod pacijenata s napadima koji su izjavili da su doživjeli halucinacije i vantjelesna iskustva. Ovaj dio mozga uključuje senzorna područja, što bi moglo objasniti zašto su iskustva bliska sa smrću o kojima ljudi izvještavaju tako živopisna.
Komunikacija između hemisfera u mozgu takođe se smatra bitnom za prisjećanje. Nijedan od posmatranih pacijenata nije preživio pa nije mogao da ispriča šta je tačno vidio, osjetio ili doživio u posljednjim trenucima života.
Ipak, nisu svi stručnjaci uvjereni da su vantjelesna iskustva povezana s kratkotrajnim susretom sa smrću i smatraju da bi se prije moglo raditi o neurološkoj reakciji na nedostatak kiseonika u mozgu.
To ne negiraju ni naučnici koji su radili na novom istraživanju.
„Ne možemo isključiti mogućnost da je ovaj gama talas znak patološkog procesa specifičnog za fazu umiranja i da nije povezan sa svjesnom obradom“, pišu Borjigin i kolege u studiji objavljenoj u stručnom časopisu PNAS.
(Science alert)
