Brzina osvježavanja ekrana je bitna specifikacija uređaja i korisnici bi trebalo da obrate veću pažnju na ovu stavku pri kupovini mobilnog telefona
Brzina osvježavanja ekrana utiče na svaki aspekt korisničkog interfejsa mobilnog telefona, od slanja poruka i opšte produktivnosti do igara i interfejsa kamere. Važno je znati koji su to brojevi i kada su bitni, jer mnogima možda neće ni trebati ekran od 120 Hz ili više.
Brzina osvježavanja je vjerojatno najuočljivija promjena koju proizvođač može da napravi na ekranu uređaja. Međutim, proizvođači vole da se igraju sa igrom brojeva kako bi izvukli što više jedinica (u ovom slučaju Hz).
Možda ste primijetili da mobilni telefoni dolaze sa ekranima od 90 Hz, 120 Hz, pa čak i od 144 Hz i 240 Hz. Bili ste zbog toga malo zbunjeni? Ne paničarite, niste jedini. Važno je znati kada i zašto je to bitno. Tako postajete svjesni zašto da potrošite više novaca na uređaj koji ima ekran sa visokom brzinom osvježavanja.
Najčešća opcija visokog osvježavanja je 120 Hz, pri čemu je 60 Hz već dugo bio standard i sada se uglavnom pojavljuje na uređajima niže klase. Ako vaš telefon ima ekran visokog osvježavanja, obično možete u postavkama telefon da podesite brzinu osvježavanja.
Šta je brzina osvježavanja ekrana?
Brzina osvježavanja ekrana telefona, laički rečeno, je mjera koja označava koliko puta se promijeni statična slika na ekranu (ili koliko frejmova ekran prikazuje) svake sekunde. Ekran sa osvježavanjem od 90Hz prikazuje 90 kadrova u sekundi. Na primjer, ekran sa 144Hz osvježavanjem prikazuje 144 kadrova u sekundi. To znači da, kako je veća brzina osvježavanja, znatno je prijatnije iskustvo gledanja sadržaja na ekranu.
Elektronski ekrani ne rade na isti način kao ljudsko oko – slika na ekranu se nikada ne pomjera. Umjesto toga, oni prikazuju niz slika u različitim tačkama kretanja. Ovo simulira glatko kretanje varajući naš mozak da popuni mikroskopske praznine između statičnih slika.
Kao referenca, većina filmskih produkcija koristi 24 sličica u sekundi (FPS), dok TV produkcije koriste 30 FPS u SAD-u (i drugim zemljama sa 60 Hz mrežama za napajanje ili NTSC sistemom emitovanja) i 25 FPS u Evropi (i drugim zemljama sa 50 Hz električne mreže ili PAL sistemom emitovanja).
Iako se većina filmova snima u 24p (24 sličica u sekundi), standard je prvobitno usvojen zbog ograničenja troškova — smatralo se da je 24p najniža brzina osvježavanja koja nudi glatko kretanje. Mnogi snimatelji i dalje koriste 24p-standard zbog njegovog kinematografskog izgleda i osjećaja.
Televizijske emisije se često snimaju u 30p, a kadrovi se udvostručuju (tehnika poznata kao pull-down) za televizore od 60 HZ. Isto važi i za prikaz 25p sadržaja na displeju od 50 Hz. Konverzija je malo složenija za 24p sadržaj. Tehnika koja se zove 3:2 pull-down isprepliće okvire kako bi se istegli kako bi odgovarali cilju od 25 ili 30 FPS.
Šta predstavlja adaptivna brzina osvježavanja?
Novija karakteristika flegšip telefona je tehnologija prilagodljive ili varijabilne brzine osvježavanja. Ova funkcija omogućava uređajima da prelaze između različitih brzina osvježavanja u hodu, zavisno o sadržaju na ekranu.
Prednost adaptivnog osvježavanja je očuvanje vijeka trajanja baterije, što je jedan od najvećih problema s visokim stopama osvježavanja na mobilnim telefonima.
Adaptivna brzina osvježavanja je zgodna jer svi različito koristimo svoje uređaje. Neki korisnici igraju više igrica, dok drugi više koriste svoje uređaje za slanje poruka, pregledavanje weba ili gledanje videa. Ovi različiti slučajevi upotrebe imaju različite zahtjeve – visoke stope osvježavanja daju vam konkurentsku prednost u igrama smanjujući latencije sistema.
Video zapisi, s druge strane, imaju statičnu brzinu kadrova, a tekst može biti statičan duži period. Korišćenje režima visoke brzine osvježavanja dok gledate video zapis od 30fps bilo bi besmisleno jer video ne može prikazati ništa iznad 30Hz. Ne možete dodati informacije koje ne postoje.
Samsung je bio prvi koji je predstavio tehnologiju prilagodljive brzine osvježavanja, na svom Galaxy Note 20 Ultra. Galaxy S22 Ultra je još jedan odličan primjer ovoga i ići će od 120Hz sve do 1Hz. Druge implementacije imaju manji domet, kao što je opseg od 10 – 120 Hz koji se vidi na Google Pixel 6 Pro i 48 – 120 Hz dostupan na Samsung Galaxy S22+. Motorola edge 40 Pro takođe posjeduje napredna podešavanja. Ona omogućavaju da se brzina osvježavanja ekrana automatski podešava vrsti sadržaja koji korisnik koristi kako bi uvijek imao najbolji mogući prikaz slike.
Važno je napomenuti da brzina osvežavanja ekrana ne mora uvijek da bude podešena na najviše.
Zašto je dobro imati visoku brzinu osvježavanja ekrana?
Prednosti korišćenja ekrana s visokom brzinom osvježavanja su brojne, čak i u opštojoj upotrebi.
Ukoliko koristite aplikacije koje podržavaju brže osvježavanje ekrana, one će da rade fluidnije, posebno prilikom skrolovanja. Poboljšana fluidnost animacija i elemenata korisničkog interfejsa čini interakciju s vašim telefonom prirodnijom.
Animacije poput pomjeranja ili otvaranja i zatvaranja prozora i aplikacija će izgledati brže, a interfejs u aplikaciji za kameru će imati manje kašnjenja. Kada je u pitanju igranje igara, prednosti su još relevantnije i mogu čak pružiti konkurentnu prednost. Ažurirane informacije o igrici ćete primati češće nego na običnom ekranu od 60 Hz – omogućavajući vam da brže reagujete na događaje.
Mane ekrana sa visokom brzinom osvježavanja
Najveći problemi koje uzrokuju ekrani sa visokom brzinom osvježavanja su pražnjenje baterije, Jelly (žele) pomjeranje i kompromisi u rezoluciji. Očigledno, ekran koristi energiju kada prikazuje sliku. Svaki put kada ažurira sliku, koristi se malo više energije. Ovo povećanje potrošnje energije znači da ekrani sa fiksnim visokim stopama osvježavanja mogu da rezultuju prilično kraćim vijekom trajanja baterije.
Jelly pomjeranje je pojam koji opisuje problem uzrokovan načinom osvježavanja ekrana i orijentacijom ekrana. Budući da se ekrani osvježavaju red po red, od jedne do druge ivice (obično od vrha do dna), neki uređaji imaju problema tako što vam se čini da se jedna strana ekrana pomiče ispred druge.
Visoke brzine osvježavanja stvaraju veći pritisak na hardver za obradu vašeg uređaja, što znači da bi CPU i GPU mogli da postanu topliji. Mogu da se dese i trenutna usporavanja ili zastoji zbog toga što komponente obrade ne mogu da prate korak.
Proizvođači su se izborili sa zastojima i usporavanjima forsirajući kompromis između režima visokog osvježavanja i režima visoke rezolucije. Samsung je poznat po tome što omogućava korisnicima da biraju između 120 Hz pri 1080p i 60 Hz pri 1440p. Podešavanja se vrše u softveru i korisnici mogu da prebace između njih i odluče žele li višu rezoluciju ili brzinu osvježavanja.
Ekran sa velikom brzinom osvežavanja je fantastičan za telefon, ali to nije jedina specifikacija koju treba uzeti u obzir. Čak i ekran od 120 Hz može imati loše osvjetljenje, reprodukciju boja ili stope odziva. Sve ovo može negativno da utiče na korisničko iskustvo, pa je važno da se paneli ekrana posmatraju kao cjelina, a ne da se fokusiraju na samo jednu specifikaciju.
Zaključak
Iako je sjajno imati mobilni telefon koji ima visoku brzinu osvježavanja, koja čine razliku u svakodnevnoj upotrebi, važno je shvatiti da su ekrani od 60 Hz i dalje savršeno sposobni da pruže glatko iskustvo.
Da li bi trebalo da kupite uređaj koji ima ekran sa visokim nivoom osvježavanja zavisi u potpunosti od vaših individualnih potreba.
Većina najboljih Android telefona na tržištu se isporučuje s prilagodljivim stopama osvježavanja. Međutim, nemojte da izbjegavate jeftine telefone sa 60Hz panelima, osim ako niste igrač ili vam je potrebno iskustvo bez trzanja za određene kreativne zadatke.
(IT mixer)
