Od otkrića elemenata koji čine osnovu života na Marsu do velikih uspjeha u uređivanju gena i uspona vještačke inteligencije, prenosimo šest velikih naučnih otkrića koja su oblikovala deceniju na izmaku.

 

Jesmo li sami u svemiru?

 

Još ne znamo je li na Marsu ikada bilo života, ali zahvaljujući malenom robotu na šest točkova znamo da je Crvena planeta bila nastanjiva.

Nedugo nakon slijetanja 6. avgusta 2012., NASA rover Curiosity otkrio je zaobljene kamenčiće, novi dokaz da su na toj planeti prije više milijardi godina tekle rijeke.

Od tada je prikupljeno još dokaza koji dokazuju da je na Marsu zaista bilo puno vode i da je njegova površina bila prekrivena vrućim izvorima, jezerima i možda čak okeanima.

Curiosity je 2014. takođe otkrio elemente koji čine osnovu života, odnosno složenih organskih molekula.

Tako se nastavlja potraga za dokazima da život kakav poznajemo na Zemlji nije jedini u svemiru ili da barem nije bio uvijek.

Dva nova rovera biće lansirana iduće godine, američki Mars 2020 i evropski Rosalind Franklin, koji će tragati za drevnim mikrobima.

„Ulazeći u novu deceniju, istraživanje Marsa promijeniće fokus s pitanja ‘Je li Mars bio nastanjiv?’ na pitanje ‘Je li Mars podržavao ili podržava li život?’, rekla je Emili Lakdavala, geologinja američke neprofitne zaklade Planetarno društvo.

Pročitajte još: Samsung režira SF: NEON projekat ljudskih avatara

 

Ajnštajn je bio u pravu (ponovo)

 

Dugo smo mislili da je maleni kutak svemira koji nazivamo domom jedinstven, ali promatranja koja je omogućio svemirski teleskop Kepler pokazala su da smo bili u krivu.

Lansiran 2009., Kelper je pomogao da se identifikuje više od 2.600 planeta izvan Sunčevog sistema, poznatih kao egzoplanete, a astronomi vjeruju da svaka zvijezda ima planetu, što znači da ih postoje milijarde.

Keplerova nasljednika, teleskop TESS, NASA je lansirala 2018. nastavljajući potragu za vanzemaljskim životom.

U idućoj deceniji možemo očekivati detaljnije analize kemijskog sastava atmosfera tih planeta, rekao je Tim Svindle, astrofizičar Univerziteta u Arizoni.

Prošle godine smo takođe prvi put ugledali crnu rupu zahvaljujući prelomnom radu mreže teleskopa Event Horizon Telescope.

„Očekujem da ćemo do kraja idućeg desetljeća raditi visoko kvalitetne snimke crnih rupa u realnom vremenu koje će otkriti ne samo kako one izgledaju, nego i kako se ponašaju na kozmičkoj pozornici“, rekao je direktor projekta Šep Doelman.

Ali jedan događaj iz protekle decenije bez ikakve sumnje odskače od svih drugih: 14. septembra 2015. prvi su put detektovani gravitacijski talasi, mreškanje prostor-vremena.

Sudar dviju crnih rupa prije 1,3 milijardi godina bio je toliko snažan da su se valovi proširili svemirom putujući brzinom svjetlosti. To jutro, stigli su napokon do Zemlje.

Fenomen je predvidio Albert Ajnštajn u svojoj opštoj teoriji relativnosti i ovo je bio dokaz da je bio u pravu.

Trojica Amerikanaca dobili su 2017. Nobelovu nagradu za fiziku za svoj rad na tom projektu i od tada je detektovano još puno gravitacijskih talasa.

Kosmolozi u međuvremenu nastavljaju debatu o porijeklu i sastavu svemira.

Nevidljiva tamna materija koja čini većinu svemira i dalje je jedna od najvećih zagonetki.

„Umiremo od želje da otkrijemo što bi to moglo biti“, rekao je kosmolog Džejms Pebles, koji je prošle godine dobio Nobelovu nagradu za fiziku.

Pročitajte još: Naučnici napravili računar od DNK lanca koji računa kvadratni korijen od 900

 

Dobrodošli u eru uređivanja gena

 

Biomedicinu se sada može podijeliti na dvije ere, od kojih je jedna počela u protekloj deceniji: prije i poslije metode uređivanja gena CRISPR-Cas9 (ili skraćeno CRISPR).

„Uređivanje gena metodom CRISPR odskače od svih drugih metoda“, rekao je Vilijam Kaelin, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 2019.

Godine 2012. Emanuele Čarpentier i Dženifer Doudna objavile su da su razvile novi alat koji iskorištava princip imunološke obrane bakterija za uređivanje gena drugih organizama.

Puno je jednostavniji od ranijih tehnologija i lak za korištenje u manjim laboratorijima.

Čarpentier i Doudna zasute su nagradama. Ali i njihova tehnika daleko je od savršene i može stvoriti neželjene mutacije.

Stručnjaci vjeruju da se to možda dogodilo kineskim blizancima rođenima 2018. zbog uređivanja gena koje je proveo naučnik kritikovan da zanemaruje naučne i etičke norme.

CRISPR je ipak jedna od najvećih znanstvenih priča zadnjih godina, a Kaelin očekuje „eksploziju“ njegova korištenja u borbi protiv bolesti.

 

Imunoterapija u prvom planu

 

Ljekari su decenijama imali tri glavna oružja za borbu protiv raka: operacije, hemoterapiju i zračenje.

Proteklu deceniju doživjelo je uspon četvrte metode, u koju se dugo sumnjalo: imunoterapiju ili korištenje imunološkog Sistema pacijenta za borbu protiv stanica raka.

Jedna od najnaprednijih tehnika zove se terapija CAR T-stanicama u sklopu koje se pacijentove T-stanice (vrsta bijelih krvnih stanica) prikupljaju iz krvi, modifikuju i vraća u tijelo.

Čitav niz lijekova pojavio se na tržištu od sredine 2010-ih za sve više vrsta raka uključujući melanome, limfome, leukemije i rak pluća, nagovješćujući, po mišljenju nekih onkologa, dolazak zlatnog doba.

Vilijam Kans, naučni direktora Američkog udruženja za rak, kaže kako bi iduće decenije moglo donijeti nove imunoterapije koje su „bolje i jeftinije“ od onih koje imamo sada.

Pročitajte još: Alternativni izvori energije za koje možda niste znali

 

Upoznajte rođake

 

Decenija je počelo važnom novom pridošlicom u porodično stablo čovječanstva: Denisovcima, nazvanima tako po Denisovoj pećini u Atlajskom gorju u Sibiru.

Naučnici su 2010. sekvencionirali DNA iz kosti prsta mlade žene, otkrivši da se genski razlikuje i od modernih ljudi i od neandertalaca.

Tajanstveni hominid kretao se, kako se vjeruje, od Sibira do Indonezije, ali su njegovi jedini ostaci pronađeni na području Atlajskog gorja i Tibeta.

Saznali smo i da se, za razliku od ranijih pretpostavki, Homo sapiens često pario s neandertalcima te da ti naši rođaci nisu bili glupi divljaci kako se vjerovalo, nego da su stvarali i umjetnička djela poput otisaka dlanova u španskoj pećini. Nosili su i nakit te sahranjivali mrtve sa cvijećem.

Potom je slijedio Homo naledi, čiji su ostaci pronađeni u Južnoafričkoj Republici 2015., a ove su godine paleontolozi klasifikovali još jednu vrstu pronađenu na Filipinima: malog hominida Homo luzonensisa.

Napredak u DNA testiranju doveo je do revolucije u našoj sposobnosti da sekvencioniramo genetički materijal star destinama hiljada godina, omogućivši bolje razumijevanje drevnih migracija, poput onih pastira brončanog doba koji su napustili stepe prije 5.000 godina, šireći indoevropske jezike u Evropu i Aziju.

„To otkriće dovelo je do revolucije u našoj sposobnosti proučavanja ljudske evolucije na način koji do sada nije bio moguć“, rekao je Vagiš Narasiman, genetičar Medicinskog fakulteta na Harvardu.

Jedno uzbudljivo novo područje u ovoj deceniji je paleoproteomika, koja omogućuje naučnicima analizu kostiju starih milione godina.

„Koristeći tu tehniku, biće moguće razvrstati mnoge fosile čija je evolucijska pozicija nejasna“, rekla je Aida Gomez-Robles, antropologinja University Collegea u Londonu.

Pročitajte još: NASA ima u planu novi svemirski teleskop koji će da traži zamjenu za Zemlju

 

Napredak vještačke inteligencije

 

Mašinsko učenje, na što najčešće mislimo kada govorimo o vještačkoj inteligenciji, stasalo je 2010-ih.

Koristeći statistiku za identifikaciju obrazaca u golemim bazama podataka, strojno učenje danas pokreće sve od glasovnih asistenata do preporuka na Netflixu i Facebooku.

Tzv. „deep learning«“taj je proces još unaprijedio i počinje djelomično imitirati kompleksnost ljudskog mozga.

To je tehnologija koja se nalazi iza najvećih uspjeha decenije: od Googleova AlphaGoa, koji je pobijedio svjetskog prvaka u užasno teškoj igri Go 2017., do glasovnih prevoda u realnom vremenu i naprednog prepoznavanja lica na Facebooku.

Godine 2016., npr. Google Translate, pokrenut deset godina prije, preobrazio se od usluge koja je u najboljem slučaju davala izvještačene prevode, a u najgorem besmislene, do usluge koja pruža daleko prirodnije i tačnije prevode. Rezultati su ponekad čak prilično dotjerani.

„Zasigurno najveći proboj 2010-ih bilo je ‘deep learning’, otkriće da se umjetne neuronske mreže mogu toliko razviti da mogu izvršavati mnoge zadaće iz stvarnog svijeta“, rekao je Henri Kauc, profesor informatike Univerziteta Ročester.

„U primijenjenom istraživanju, mislim da vještačka inteligencija ima potencijal da pokreće nove metode naučnih otkrića“, od jačanja snage materijala do otkrića novih lijekova i čak proboja u fizici, rekao je.

Po mišljenju Maksa Jaderberga, naučnika DeepMinda, u vlasništvu matične kompanije Googlea Alphabeta, idući veliki skok omogućiće „algoritmi koji mogu naučiti kako pronaći informacije i brzo se prilagoditi i usvojiti ih te djelovati na osnovi tog novog znanja“, umjesto da zavisimo o ljudima da im daju tačne podatke.

To će naposljetku otvoriti put prema „opštu umjetnoj inteligenciji“ ili naučnicima koji će moći izvršavati bilo koje zadatke kakve izvršavaju ljudi, umjesto da budu izvrsni samo u jednoj funkciji.

Pročitajte još: Vještačka inteligencija sve bliža ljudskoj

 

(geek.hr)

Dopadaju vam se tekstovi na IT-mixer.com? Podržite nas putem društvenih mreža na linkovima ispod. Lajkujte našu stranicu na Facebooku, budite informisani u svakom momentu.